Kad pijan vršiš malu nuždu po zidovima kulturnih obeležja(biblioteke,muzeji,statue,spomenici i sl.).
Obavezno okretanje leđa kolovozu prilikom šoranja u blizini prometne ulice.
Ili okretanje leđa publici koja stoji na autobuskom stajalištu.
- šta bre radiš, autobuska stanica na 5 metara a ti šoraš?
- moram matori, poterali pivdžani.
- podigni nogu.
Prilično zbunjujući izraz za pripadnika brdsko-planinske populacije.
- Tata, našli su mi neku kulturu u urinu! Samo meni, niko drugi nema...
- Vidi ti to, ljubi te tata....Živodarka, dojdi ovamo! Daj da te ljubim, kako ga napravismo, kulturan je i kad piša!
- Sunce mamino...samo ti, kažeš? Ljubi te majka kulturnog...da vidim šta će sad da kaže Kostadinka i onaj njen mali, buba ih pojela...
Čin podizanja daske pre svakog pišanja.
Odbijanje pišanja na otvorenom u strahu od policijske patrole.
-Uf, puknuće mi bešika!
-Pišaj za drvo.
-Neću, bojim se pandura. Izdržaću do kafane, tu je, iza ćoška.
-Ma pišaj, boli te...
-A i to što kažeš... Hu, treba Dobrovoljno vatrogasno društvo vikendom da me iznajmljuje...
-Op, op, šta je ovo? Je li sinak, pa jel to lepo? Nemaš ni trunke urinokulture...pu...da vidimo šta kaže blokčić... tri ’iljade, ako imaš sitno... I spremi ličnu kartu.
Sudar zova prirode i domaćeg vaspitanja; nije pristojno šorati na sred ulice, nego se taj čin obavlja u nekom budžaku.
-Šta si se uzjogunio?
-Pikiram neko mesto za šoranje...
-Pišaj tu, nigde nikog nema.
-Nisam tol'ki dripac! Opa, lep haustor.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.