Поштујем, просветлио си ме, можеш сада лепо да одјебеш у скоковима.
- Е, да виш јуче како смо се поцепали, звекнули три букснетине, попио сам једно литру џека сигурно, ево још испаравам, а тек равее! Саме се набијају, само што ти га не попуше, једна се скинула у грудњак, а дојкаре јој као два глобуса, е, начи содома!
- Верујем.
Govoriš da veruješ onda kada ne veruješ u priču i ne veruješ da neko očekuje da poveruješ u to. Jednostavno je.
- Nećeš verovati šta se dogodilo sinoć brate!
- Šta se dogodilo?
- Ležim ti ja, gledam kroz prozor kako pada kiša...
- Nije padala kiša jebote.
- A da, to je bilo pre dva dana. I uglavnom, ne znam šta ću od sebe jer sam sve obaveze već otaljigao...
- Pao si tri ispita od tri.
- Ajde bre, ne prekidaj me. Zvoni mi telefon, ja se onako trgao, kad ono, ni manje ni više nego - Danijela. Plače, moli me da se pomirimo. Kaže da je pogrešila što je otišla sa onim zgodnim bogatašem i shvatila da nije sve u novcu. Volela je ona mene uvek.
- ...
- Ali imam i ja dostojanstvo. Ne padam ja na njene suze.
- Verujem, brate, verujem.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.