
Поштујем, просветлио си ме, можеш сада лепо да одјебеш у скоковима.
- Е, да виш јуче како смо се поцепали, звекнули три букснетине, попио сам једно литру џека сигурно, ево још испаравам, а тек равее! Саме се набијају, само што ти га не попуше, једна се скинула у грудњак, а дојкаре јој као два глобуса, е, начи содома!
- Верујем.
Govoriš da veruješ onda kada ne veruješ u priču i ne veruješ da neko očekuje da poveruješ u to. Jednostavno je.
- Nećeš verovati šta se dogodilo sinoć brate!
- Šta se dogodilo?
- Ležim ti ja, gledam kroz prozor kako pada kiša...
- Nije padala kiša jebote.
- A da, to je bilo pre dva dana. I uglavnom, ne znam šta ću od sebe jer sam sve obaveze već otaljigao...
- Pao si tri ispita od tri.
- Ajde bre, ne prekidaj me. Zvoni mi telefon, ja se onako trgao, kad ono, ni manje ni više nego - Danijela. Plače, moli me da se pomirimo. Kaže da je pogrešila što je otišla sa onim zgodnim bogatašem i shvatila da nije sve u novcu. Volela je ona mene uvek.
- ...
- Ali imam i ja dostojanstvo. Ne padam ja na njene suze.
- Verujem, brate, verujem.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.