
Staroslovenski običaj kojim se određuje da li će se krenuti u rat ili ne.
Vrač pobada izvestan broj kopalja u zemlju u dva reda na određenom razmaku praveći tako prolaz kroz koji će voditi konja.
Konj koji služi za ovu priliku nije običan već se čuva se u posebnoj štali, i ljudi ga ne jašu jer pripada nekom od bogova.
Ako ovaj konj prilikom prolaska dodirne neko koplje, kreće se u rat, a ako ne zakači ni jedno koplje, neće se krenuti u rat.
- Vrače, kada je ravnodnevnica?
- Za četiri dana.
- Da li ćeš voditi konja?
- Hoću, takav je običaj. Što pitaš?
- A da li bi mogao malo više da razmakneš koplja ovaj put? Žetva još nije gotova a i špijuni sa Mramornog mora su javili da se Vizantijska vojska vraća u Carigrad.
- Može, ali povećaj verske dažbine inače će konj da smrša pa neće imati čime da zakači koplje kad vojska ode iz Carigrada.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.