
Srpska titula. Ova srednjovekovna reč zapravo je neprevodiva na savremeni jezik - vožd nije isto što i vođa. Između ostalog, zato što reč "vožd" uvek ima samo pozitivna značenja.
Zvonjava fiksnog. Mladji brat od tetke sutra ima kontrolni iz istorije, pa zove da pita šta je to "vožd".
-Zdravo brate, je l' znaš šta je "vožd"?
-Titula neka jebemliga, šta će ti to?
-Ma imam kontrolni, a nemam pojma. 'Ajd pitaj ćaleta jel zna, ako je tu?!
(Matori gleda fudbal i mrsi muda u fotelji)
-Ćale, šta je to "Vožd"?
-Ko pita?!
-Joco mali!
-Znam! Kaži mu da je to kafana koju je njegov ćale polup'o celu pre dve nedelje. Izn'o šank napolje!
-Jebi se matori, budalo jedna! Ne zna Joco, jebiga. Napiši da je titula i popularno ime za kafanu! Pozdravi ćaleta!
Мистериозно лице чији је долазак донео неизбрисиве промене у животе актера рекламе из осамдесетих година двадесетог века. Касније по њему једна београдска општина добија име Вождовац, а сходно његовој неизбрисивој величини истакнутим српским историјским личностима се додаје префикс вожд. Тако Ђорђе Петровић од тада постаје познат као вожд Карађорђе.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.