
Kao što u svakoj fudbalskoj ekipi postoji najbolji tehničar koji je zadužen za prekide, to jest, slobodne udarce i kornere, tako u svakoj ekipi iz kraja takođe postoji lik koji je zadužen za malo drugačije prekide.
- Au ala je dosadno. Šta bi mogli da radimo?
- Nemam pojma. Šone jel imaš neku ideju?
- Pa mogli bi vi da odete po gajbu vopsa. Ja ću da odem do Kize po neku džidžu, iscimaću usput i Darka, jer on ima praznu gajbu, a znam da ima i i neke dve neotvorene flajke skivija koje bi mogli da sabijemo. Nalazimo se znači za pola sata na školskom.
- Matori, stvarno si majstor za prekide. Skidam kapu.
Keva koja uvek nenajavljena uleti u sobu i prekine vas u pola posla. Ponekad i ćale.
- Sine, pokaži mi kako se rukuje ovim sokoćalom... Iju! (vraća se nazad zalupivši vrata za sobom)
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.