
Profesor na kojeg bacaš hejt u trajanju gotovo cele srednje. Bez obzira koji predmet predaje tebi se nekako čini da traži mnogo, da maltretira tebe i tvoje odeljenje, da smara sa dodatnom nastavom i ponekim seminarskim radom i da ima prestroge kriterijume. Nerviraš se što neće da ti progleda kroz prste kad se izglupiraš i što na lekcije iz udžbenika dodaje svoje viđenje stvari.
A onda, kad srednja bude iza tebe, neobavezno se osvrneš i shvatiš da si od njega najviše naučio, da je on taj koji te je najviše motivisao i naučio da se potrudiš do svojih granica i na kraju, da je jedino njemu, od svih onih šarlatana i lezilebovića koji su ti predavali, zaista stalo do tebe i ostalih učenika kojima je predavao.
Mnogi ga povezuju sa zajebanim profesorom, ali on to nikako nije i ne treba ga mešati sa istim.
Онај професор који поред каквог,таквог знања на испиту,захтева и коверту са шуштећом валутом за пролазну оцену.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.