
Dve osobe koje se sretnu kao došljaci u velikom gradu kad dođu na studije ili na Crnogorskom primorju (eventualno Bugrskoj) u toku letovanja. Do nemilog susreta dolazi dok šetate gradom ili brčkate noge u plićaku, prilazi vam neki levi anonimus koga ste u zajedničkov vam stalnom mestu stanovanja možda dva puta u prolazu sreli, i nikad, ali nikad mu niste ni zdravo rekli. Javlja se oduševlleno sa rečima Eeej, pa gde si zemljak!? Otkud ti? S kim si ovde, sa sestrom? (čisto da vam stavi do znanja da vas nije ni sa kim pomešao, time što vas pita za užu familiju). Jer, Bože moj, poznato lice, i (po principu Sretoh svoga u dalekom gradu) kako da vas iskulira. Ispričate se par minuta, kao da to radite već godinama i obavezno dogovorite neku kafu kad se nađete u rodnom vam gradu. Naravno, do toga nikad ne dođe..
-anonimni smor - Ehej, zemljaciiii! Pa, otkud vi u Herceg Novom?
- eeej, pa eto , potrefilo se ( sreća pa 90 posto ljudi ne letuje tamo svake godine)
-pa s kim si tu, jel Mica tu?
-ne, sa dečkom sam.
-ooo, pa lepo. Uživajte. Javi se kad dođeš kod svojih, moramo obavezno da pijemo kafu.
- važi... (naravno da neću)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.