Nepresušan izvor gluposti
Mesto gde prosecan i obican muskarac, koji se tu nasao iz nekog razloga, pocne da oseca kako nestaje iz univerzuma ili ima osecaj da je upravo izvrsio operaciju glave.
Njemu je tu toliko neshvatljivih stvari, osoba i cena tako da ima neki cudan osecaj da se teleportovao u paralelnu stvarnost. A u njoj se bas nekako i ne snalazi.
Posle izlaska odatle, oseca da se njegovi atomi ponovo sastavljaju.
Bla, bla...oprala, bla, bla, blans, bla, lepota i zdravlje, bla, bla, bla , 15000 dinara, bla...bla, Zorica iz drugog ulaza, bla, bla...feniranje...
A njemu jadnome se pogled gubi negde daleko i odjednom pocne da misli o saksijama za cvece, i to cisto bez veze...Na taj nacin se mozak brani od unistenja.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.