Oproštajno pismo kanibala samoubice.
Izjava koja služi kao dobra alternativa - izgovor - umesto da se preuzme odgovornost, naročito ako je nekome našom krivicom nastala šteta. Tačno značenje bi moglo da se definiše kao: "Zabole me baš..." ali to bi bilo previše drsko da se kaže u oči.
Jao, komšija, oprosti... razbio sam ti levi far dok sam parkirao. Kud baš tebi?! Mogao je i meni da pukne... Kud baš sad kad nemam ni prebijene pare da ti platim štetu?! Eto živ se pojedoh!
Najčešće roditelji koji su zabrinuti za dete, kad nas nema dugo kući a ne javimo se nikome, koriste ovu rečenicu kad dodjemo kući da nam održe lekciju.
Ćale:Ej bre, gde si do sad?Živ se pojedoh!!!!!!!!
Sin:Opusti se ćale bili kod Šomija igrali PES...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.