Mali, najmanji džepić na farmericama, u koji se spakuje tri, četiri puta presavijena novčanica na koju ''zaboraviš'' i potegneš je jedino kad svi istresu sav keš a još ste žedni...
- U, što bi rokno još jedno, a nemam više kinte...
- Ni ja, brate, a lepo je veče, baš smo mogli...
- mnfrd?...
- Dobro, 'ajde, da potegnem zlatnu rezervu (crvena) iz crnog fonda...
''Legendo'', ''Care'', ''Steno''... (Pičko, tu kriješ pare!)
Kec u rukavu. Zamena, cura koju posle raskida izvučeš iz telefonskog imenika kako bi ti zalečila nesanicu i ljubavne jade.
- Je l' istina da si raskinuo sa curom posle toliko godina?
- Jeste al' imam zlatnu rezervu, treba večeras da dođe do mene malo da mi ga teši.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.