Prijava
  1.    

    Znaš kako kažu...

    Reči nakon kojih sledi neka narodna mudrost u kojoj su zapravo sadržani odgovori na sve sagovornikove nedoumice. Ipak je mnogo zanimljivije koristiti ih u ironičnoj konotaciji, praćene "mudrošću" koja nema veze s mozgom, a kamoli sa sagovornikovim izlaganjem. Takve imaju za cilj da suptilno sagovorniku stave do znanja da nas baš zabole kita za njegovu priču.

    - I kažem ti, ne znam više šta da radim s njim, sinoć nam je bilo prelepo i ljubili smo se i mazili i ujeo me za sisu... a i dalje je zvanično u vezi s onom rospijom, iako meni već šest meseci priča kako je među njima gotovo i kako samo što je nije ostavio. Reci mi iskreno, je l' ti misliš da on mene malo voza?
    - Pa pazi, mož' bit', a i ne mora, znaš kako kažu: ne obra se bostan dok šljive ne popadaše...
    - A?

  2.    

    Znaš kako kažu...

    Početak rečenice u čijem nastavku govornik ističe veličinu moći ili gabarita kojom navodno raspolaže, iako ista nema nikakve veze sa dotičnom situacijom.

    "Jao pa ti si divan. Pojeo si i čorbu i sarmu i totru i salatu i pogaču.Vala svaka ti čast!"
    "Paaa :ždrig: znaš kako kažu KAKAV NA JELU TAKAV NA DELU. Nego, odi ovamo da prilegnemo malo..."

    "Gospodine jako mi je žao, nemamo tu cipelu u veličini 56, imate retko veliku nogu."
    "Znate kako kažu gospojice za nas sa velikim stopalima i šakama..."

    "Gospodjo ja venu nikako da Vam nadjem. 'ajte da Vam dam kao injekciju, ne ljutite se molim Vas. Ja sam ovde sa faksom na praksi..."
    "Sinko znaš kako kažu KO SE LJUTI ZNA SE ŠTA MU SLEDUJE. Nego ček čas da skinem gaće..."