
Švajcarska u pekarskom izlogu. Najneutralnije testo među pecivom, bez ukusa i mirisa, forma vode u čvrstom agregatnom stanju, a nije led. Potvrđuje samo da je čovek rob ustaljenih navika, da je prava slika i prilika Rakićevog "Dolapa". Uđeš u pekaru da zavaraš glad, ne jede ti se ništa specijalno, samo da izdržiš do ručka. Toliko toga u ponudi, toliko ovoga sa onim preliveno sa nečim, jebeni eseji a ne nazivi proizvoda. Nisi siguran šta je dobro, šta sveže, niti kakvog je ukusa a i suviše je rano (ili kasno) da počneš da istražuješ i eksperimentišeš. A potom ugledaš četiri slova, četiri stuba sigurnosti, sa crticom između. Žu-Žu. Uzimaš trista grama i čašu jogurta. Sležeš ramenima. Možda i ne sležeš, ali kao da si to uradio kad si uzeo jebeni, pomirljivi žu-žu.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.