
Švajcarska u pekarskom izlogu. Najneutralnije testo među pecivom, bez ukusa i mirisa, forma vode u čvrstom agregatnom stanju, a nije led. Potvrđuje samo da je čovek rob ustaljenih navika, da je prava slika i prilika Rakićevog "Dolapa". Uđeš u pekaru da zavaraš glad, ne jede ti se ništa specijalno, samo da izdržiš do ručka. Toliko toga u ponudi, toliko ovoga sa onim preliveno sa nečim, jebeni eseji a ne nazivi proizvoda. Nisi siguran šta je dobro, šta sveže, niti kakvog je ukusa a i suviše je rano (ili kasno) da počneš da istražuješ i eksperimentišeš. A potom ugledaš četiri slova, četiri stuba sigurnosti, sa crticom između. Žu-Žu. Uzimaš trista grama i čašu jogurta. Sležeš ramenima. Možda i ne sležeš, ali kao da si to uradio kad si uzeo jebeni, pomirljivi žu-žu.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.