Prijava

Gospođo Vineti, juče sam opet pokušao da se obesim,
a posle sam opet odustao. Čitave noći gledao
sam otvorenih očiju u tavanicu i voleo onu
drugu ženu. Sećam se jedne rečenice iz Dikensa.
Početka jednog Dombijevog pisma: - Mila moja,
ja sam pas.-

Sad znate šta sam...

Slade se svojom patnjom i oće sažaljenje drugih. Psi jedni!

Rin Tin Tin je bio glumac a ne pesnik

Tibore, dama na tvom avataru ima ružan glavatar.
Šalim se, ima samo ružne obrve.

tachno sam znao da ce doci do ovoga vesna moja draga, pazi shta sam napisao nekidan
na temi o nashoj MADALINI

mogu da zamislim kako se osecaju ostali zenski clanovi ovog sajta kojih nema mnogo kad vide kako njihovi mushkarci pene na ovu prepichku, npr vesnam, verovatno su tu komentari pa i nije neshto gajgerka i tako to

al ne brini se ti si mi idalje prioritet <3
http://radioromanian.net/wp-content/uploads/2013/11/madalina-dumitriu1.jpg

Život bijaše prekratak
Za drugi život
Život bijaše prekratak
Za njegovanje znanja
Život je komplet lepinja
Poezije, Sunca I zemlje
Pa I mravi iz strogo kolone
Pocnu haoticno da bjeze
Kada plamen pocne da HeliolitHesse lolo

O životu
Nemah vam što reći
O životu
Ni ja ništa ne znah
No ja mogah namrštit obrve
Gledajuć na mravlje kolone
Ljudi ginuvših u ratu
Bježe tada život tužanpol Sartr.

Pjan ja sam dok te ljubi drugi neko
ti si sad za mene samo san
znam da si od mene sad daleko
krv ti jebem i ovaj dan

O životu
Nemah vam što reći
O životu
Ni ja ništa ne znah
No ja mogah namrštit obrve
Gledajuć na mravlje kolone
Ljudi ginuvših u ratu
Bježe tada život tužanpol Sartr

:D

imate sad neki konkurs na koji šaljete 3 pesme ili 3 kratke priče, treba poslati do 25. januara

Jedna od najvizuelnijih pjesama Ljubomira Simovića, divnog književnika i pjesnika...

Ok, nema na netu, pokušaću napamet...jako je volim

RASPUTNICA

Ukrštaju mi se kiše ispred lica.
Na lađi mornari i Sveti Nikola.
U vîna pune vetrove uleću vetrovi puni ptica;
U ikonu ulazi lađa.

Oko večeri miriše Zlatibor.
Jedna se kuća, daleko, na severo-zapadu bêli.
He čujem ljude al' trnem od pesme njihove!

Poštapajući se batinom, dok mu pun Mesec zalazi iza glave,
Jedan se svetac iskrada iz ikone.
Da li putem za njim kroz ognjeno žito
Ili za lađom koju sâm oganj vodi...

O, Sunce palo!
Onaj ko pogodi ono što cilja, promaši sve ostalo.

Ako neko poznaje neku interesantnu pesmu, vizuelno upečatljivu, nek okači. Pišem trenutačno jedan (novi) ciklus solo pesama za glas i klavir pa mi svaka ideja dobro dođe:)

Necu da ucestvujem, predsjednik žirija je Valdemarov rođak.

Ne boj se, moj deo familije s njim ne priča. Ko i da mi nije.

Sad smo bezbrižni, laki i nežni.
Pomislimo: kako su tihi, snežni vrhovi Urala.
Rastuži li nas kakav bledi lik, što ga
izgubismo jedno veče
Znamo da, negde, neki potok, mesto njega,
rumeno teče!
Po jedna ljubav, jutro, u tuđini,
dušu nam uvija, sve tešnje.
Beskrajnim mirom plavih mora, iz kojih
crvene zrna korala
kao, iz zavičaja, trešnje.
Probudimo se noću ismešimo, drago, na
mesec sa zapetim lukom.
I milujemo daleka brda i ledene gore, blago,
rukom.

Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan . Mrtvu.
U dvorani kobnoj , u idili cvijeća ,
Na visokom odru, u agoniji svijeća ,
Gotov da ti predam život kao žrtvu .
Nisam plako . Nisam . Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj , punoj smrti krasne ,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo : oči, dah i ruke ,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj , mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa
Pa mi reče : Miruj ! U smrti se sniva.

Ove dvije za D Profa.

To gore su Crnjanski i Matoš.

Ne, ja necu ni od cega polovinu!
Daj mi nebo celo, zemlju celu
i more i reku i gorsku lavinu.
Ne, ja necu nikakvu podelu!
Ne, ni zivot ne zelim u delu.
Neka mi se sve svali na pleca!
Ja i tugu zelim celu,
kao sto zelim da je cela sreca.
Pola hocu samo od jastuka
na kom lezi, kraj lepog ti lica,
od prstena sjajna, tvoja ruka
sjajna kao zvezda padalica.

Zagrli me
I pođi putem
Kuda idu kukavice
Pratiće te
Moje oči lutalice
Žensko srce nežno
Poput lastavice
Što od bola umire

Zagrli me
Samo jednom čovek budi
Ne laži me
Ako odem nikad više
Ne traži me
Samo napred ne okreći se
Ne gledaj me
Ja odavno slutim sve

Kukavica
Nisam znala da si takva
Kukavica
Samnom spavaš druga ti je nesanica
Bojis se da priznaš to
Kukavica
Ti si samo jedna više
Kukavica
Nisam više ona ista devojčica
Koju laže bilo ko

Јебо те Аркан

KARDIAMO MI NA NI SI HI
EN TAHORI SU MEEEENI

Од главе Зете до града Спужа
Крвави ланац војске се пружа
Притисли Срби турске ливаде
Турцима у Спуж задају јаде
А сердар Вуле с високе куле
Џефердар пали, кукају буле!
Лелечу турци, кукају буле
Ој леле леле, оне га Вуле
А сердар Јанко са сабљом маше
Удрите браћо, СРПСТВО ЈЕ НАШЕ!