Prijava

Кишобран човеку са дететом, да стигне до своје зграде, никада га више нисам видео. Тужна прича.

Тужно, шта јест јест :)

Moj ćale je imao jednu taktiku, kad mu traže pare na zajam on da i nikad ne traži nazad - uvek je govorio "Bolje da mi ćitav život duguju malo, nego da jednom pozajme puno pa da se jedem što mi ne vraćaju." - nikom ništa ne zajmim, knjige teško kupujem uskraćujući sebi mnoga druga zadovoljstva i s njima se ponašam kao Matica srpska, mogu da ih čitaju samo u mojoj kući.

Obično kad pozajmim stalno imam na umu da što pre vratim pozajmljeno dok kod ostalih ljudi to nije uobičajeno, koliko sam primetio.

Isti sam i ja :)

Posudio sam jednoj ženi muda i od onda ne mogu da ih dobijem nazad. Virtuelno, fizički su i dalje tu...

Сањаш ли некад да је немаш? хД
Ти би се пронашао у више мојих дефиниција, волим ту тематику више него леба! х)

Занимљиво да књиге памтим коме сам дао а паре и не баш, ако је нешто ситније често заборавим и сетим се тек када ми неко врати. И да, мрзим када ћале "позајми" гардеробу од мене, улети ми у орман, покупи шта му се свиди и не видех више. Мада то је пре радио, сада не више откако немам ништа пристојно за обући.

E, da. 2001. godine caletu izgori auto jer je majstor vario i zapalio neko crevo za benzin. Pozajmim caletu 700 demona da kupi nov auto koje sam stekao ceo zivot. Nije mi jos uvek vratio. Jes da on ovako meni daje kintu i to, ali to treba da mi daje bez obzira sto sam mu pozajmio 700 marona, cale mi je jebiga.

Ćale nisi prijatelj!

Gomilu stvari, al ko ih jebe - beg nije cicija. Ako je nešto baš bitno i vraćam i tražim da vrate ako ustreba, a gluposti bolje drugima da skupljaju prašinu nego meni.

Lova je druga priča, zajebi radnju, uredno vraćam i pazim kome zajmim.

позајмили смо једном комшији књигу за лектиру. јесте да је била офуцана и нико од нас није ни планирао да је чита, ал опет је ред био да нам врати. ајде, нема везе, изгубио, заборавио, дао неком другом... ал што после није хтео ни да погледа ни мене ни брата кад се сретнемо, ни да се јави, ма ништа. као да нас уопште не познаје. зато ме је било срамота уместо њега што нам се обратио само кад му треба нешто тј. искористио нас је. ал јебига.

Devedestreće posudim rođaku 5000 marki da pobjegne u Australije. Vratio se ko lord, ima svoj helikopter i zahvalan mi je do kraja života.
Razmišljam da ga upucam.

аууу, кифло, можда човек не зна у којој валути и по ком курсу сад да ти врати. тражи бре што је твоје, уцењуј, позови новинаре... ако не успе онда палии :Р

Odma da kažem, ja sam jedan od onih koji ne vraćaju knjige. Mada i mojih dosta je izgubilo trag. U zadnje vrijeme slabo dajem knjige na zajam, al ih zato i dalje redovno posuđujem i kad god mogu-ne vraćam.
U srednjoj sam posudio navijački šal od Porto-a nekom ortaku (nisam neki navijač, al je šal bio skroz gotivan) a kad sam mu iduće zime tražio da mi vrati, počeo da uvija kako je mater oprala, pa kako ne može da ga nađe u kući i tako ta sranja dok nisam vidio šal na nekom našem zajedničkom poznaniku koji mi reče kako ga je od Davora pazario za 10 maraka.

Da ti se taj drug Davor ne preziva Bobic?

Ma jok, koji će kurac Moskriju šal od Porta.

Džonovane, ima baš tema za tebe. :)
Posudila diskove i jedan disk mog omiljenog filma i ćorak, neće da vrati.

Ja sam jednoč posudio drugaru neki prsluk. Kad sam tražio da mi vrati on ladno izmislio kako je to njegov prsluk i da ga je on kupio.

Odma da kažem, ja sam jedan od onih koji ne vraćaju knjige.

Sunce li ti žareno!