Нек човјечанство напредује још мало.
šta je tu sporno?
čovek je samo prolazni oblik života, to što on ima intelekt nimalo ga ne čini bitnijim od bilo čega, muva sa istim zanosom leti kroz vazduh, sa istim zanosom pliva ajkula. i čovek će izumreti jednom i, pogodi šta? - ništa se neće promeniti na iole širem planu, jer je čovek prdež tihomir u tetra-epskom uraganu.
to što čovek može da apstrahuje i stvara opšte obrasce (a ne NALAZI zakone, jer zakona nema van čovekovog mišljenja) čini samo jednu puku biološku prednost, koja, kada se precenjuje, kao što je npr. sada ti precenjuješ, postaje štetna po čoveka
Čovek koji se smatra najinteligentnijim stvorom na planeti, jedina je vrsta koja svesno uništava svoje stanište, koja ubija i kada nije u pitanju preživljavanje i koja bez alata, golim rukama, ne bi bila u stanju da stvori mnogo toga. Toliko smo se oslonili na nove tehnologije, da bi kolaps čovečanstva nastao verovatno ubrzo nekog ogromnog kratkog spoja u kome bismo ostali bez električne energije.
Ne mislim da su ljudi jedini stvorovi koji mogu da stvaraju vrhunska umetnička dela...pogledaj samo paukove mreže i termitnjake, to mi je palo na pamet.
Bitan je opstanak Zemlje, ali sa osvešćenim čovekom kome je važniji opstanak sibirskog tigra od novog modela Nokie.
Pa sporno je to što je veliko pitanje koliko su životinje uopšte svjesne sebe. A ako nemaju razvijenu svijest, pitanje je da li imaju i razvijene emocije. A bez toga svega, pitanje je kolika je vrijednost njihove egzistencije. Da li zaista muva leti sa zanosom i da li ajkula pliva sa zanosom, ili se to samo nama tako čini? Možda one lete i plivaju automatski ili poluautomatski, možda se tu samo radi o pukom instinktu i možda uopšte nisu svjesne.
Mada, ja lično mislim, a u to nisam siguran, da veliki broj životinja JESTE svjestan sebe. Ali mislim da im je njihov nivo svijesti ipak manji nego ljudski.
U suštini, mi ako smatramo da su životinje svjesne i da posjeduju emocije i ako vrijednujemo njihovu egzistenciju kao i ljudsku, trebali bismo tretirati ubistvo životinje jednako kao ubistvo čovjeka. I to ne samo većih životinja. Zgaziš mrava, molim lijepo, ubio si svjesno, inteligentno biće sa emocijama. Zašto niko od nas ne osjeća grižu savjesti kad zgazi mrava, ili ako i osjeća, to zaboravi za pet minuta?
Otišao sam previše u offtopic u smjeru da li su životinje svjesne.
Međutim, čak i ako jesu, nisu toliko svjesne i definitivno nisu toliko inteligentne kao ljudi. Ako njihova egzistencija i vrijedi isto kao i ljudska, sasvim je sigurno da oni nisu sposobni (bar za sada) da odbrane planetu i da prošire život van njenih granica. To ni ljudi još ne mogu, ali su na putu da ovladaju tom sposobnošću.
Mi ne znamo da li u svemiru postoje još neke civilizacije i da li uopšte postoji bilo kakav život van Zemlje. Pošto o tome nemamo dokaza, možemo pretpostaviti da postoji određena šansa, možda mala, da je život na Zemlji JEDINI ŽIVOT U SVEMIRU. A ljudska civilizacija je jedina civilizacija koja taj, možda jedini život, može odbraniti i proširiti.
Ako smatramo da je život jedina vrijednost, (jer džaba sva ljepota i veličanstvenost svemira ako je mrtav, ako nema ko da je gleda i da joj se divi i ako nema neko svjestan njenog postojanja) - onda moramo uvidjeti vrhunsku vrijednost čovječanstva, kao jedinog potencijalnog (i sigurno poznatog) faktora koji bi MOŽDA mogao taj život da odbrani i proširi.
Znači sve što nema razvijene emocije, ne bi trebalo da živi? A šta ćemo sa biljkama bez kojih ne bi bilo ni nas?
Baš zato što nemamo dokaza ne bismo trebali da tvrdimo da smo jedini. To što mi poznajemo samo tri dimenzije, ne znači da ne postoji još 33. Ko može da tvrdi da na Veneri nema života? Nema onakvog oblika života na koji smo mi navikli, ali šta ako to samo nismo sposobni da vidimo?
pazi, jovičiću, to direktno vodi u mišljenje da mentalno zaostale osobe sa slabije razvijenom svešću manje zaslužuju da postoje od zdravih ljudi.
za ostatak posta ti već napisah odgovor u prošlom.
šta znači to što će se proširiti život van zemlje, kada je svemir svakako beskonačan (ili nesamerljivo velik), tako da je to besmisleno. život će ionako kroz milijardu godina verovatno u potpunosti nestati, a to što, u nemislivo velikom svemiru, neka tamo bića na jednom atomski malom prostoru imaju sposobnost da, zamisli molim te, prave opšte obrasce i pojmove i što mogu da pričaju i stvaraju umetnost, je sad kao najbitnija stvar u svemiru.
ne postoji kriterijum na osnovu kojeg bi mogao reći da je čovek bitniji od ičega
netko mudar jednom je rekao: ma kakvo spašavanje planete...pa Zemlja je tu milijunima godina i bit će još toliko....ali nas neće biti!!
što će reći..brinite se za čovječanstvo :)))
Ovo zaboravih da te pitam. Od koga branimo planetu? Jedino od nas joj treba odbrana. Ne verujem mnogo u one pričice sa Nacionalne geografije kako ćemo mi da razbijemo asteroid ako se slučajno ustremi ka Pacifiku...ili ako proradi Jelouston (a kažu da samo što nije), tako da od nekih viših prirodnih sila velikih razmera i nema bogzna kakve odbrane.
Ja nisam ni govorio o tome šta je bitnije, nego šta je vrijednije. Najbitnija je neživa materija, kvarkovi i ostale subatomske čestice, jer bez toga ne bi bilo ni bilo čega drugog. Ali kad govorimo o vrijednosti, to je vrijednosni, moralni sud. A za moralne sudove su sposobna samo inteligentna i svjesna bića i takođe moralni sudovi se mogu odnositi samo na inteligentna, svjesna bića. Da tih bića nema, svemir ma koliki da je i ma koliko lijep bio bi potpuno mrtav i niko ne bi ni znao da on postoji. On ne bi imao nikakvog smisla.
E mi kad smo već živi i svjesni, moramo biti svjesni i kolika je vrijednost tog života i te svijesti, jer je to jedino što svemiru omogućuje bilo kakav smisao.
Šta je bitnije - grupa od 100 miliona galaksija u kojoj nigdje nema života, ili naša mala planeta zemlja na kojoj život postoji? Za mene Zemlja.
Što se biljaka tiče one jesu bitne, i jesu za nas vrijedne, ali one same za sebe nemaju nikakvu vrijednost, bez svijesti, bez nervnog sistema, bez emocije, briga pšenicu da li će ona rasi ili će je neko pokositi. Pitanje je da li je uopšte opravdano smatrati biljke živima u pravom smislu riječi.
Što se tiče mentalno zaostalih, ja smatram da oni imaju pravo na postojanje, i zaslužuju da žive, naravno, e sad vrednovanje njihove egzistencije je vrlo kontroverzno. Uglavnom i najzaostaliji ljudi su često svjesniji i inteligentniji od životinja. A što se tiče onih koji nisu, njima bi se mogli pridružiti i ljudi u komi, koje održavaju u životu po 20 godina, a nemaju nikakvu svijest. To je pitanje ljudskog digniteta. Definisano je ljudsko biće, pa ko god u ljude spada, pa, čak i ako ne zadovoljava sve uslove definicije (npr. nema razvijenu svijest), po konvenciji se tretira kao i svi ostali ljudi. To je stvar ljudske solidarnosti, dobrote porodica i staratelja koji o takvima vode brigu i sl. Tu je nemoguće logički egzaktno objasniti zašto čovjeka u komi održavaju u životu tolike godine, a recimo mrava, koji je možda svjesniji od njega, gaze i niko se oko toga ni ne sikira.
E, sad sam već sigurna da troluješ jer ti je dosadno :)
A kome je pa bitno da li mi postojimo osim nama samima? Biljke i životinje su mogle i bez nas, a moći će i kada nas ne bude.
Svemir bi bio mrtav da nema nas? :)))))))))))))))))))
Nesam te prepoznala, rek'o ko je ovaj Jova, podseća na Jovičića. :)
Nemam pojma, nešto u poslednje vreme mi je sve sve jedno. Za tu umetnost i nisam toliko sigurna, dosta stvari tu se ponavlja, ovo kako danas napreduje (čast izuzecima) je sve komercijalizacija i standardizacija u svim aspektima- knjige, slike, filmovi, intelektualni filmovi... Uostalom, što reče Warner, svemir je tooooooooliiiiiiko beskonačno veliki, da ovo što mi radimo nema nikakvog uticaja. Nadam se da ćemo se razviti toliko da stupimo u kontakt sa nekim vanzemaljskim civilizacijama (bilo bi lepo kada bih to mogla videti, možda sam previše optimista, ali nije loše nadati se), pa da se uporedimo sa njima, naučimo nešto novo... Mislim da će sve doći na svoje mesto. Ako preteramo, biće strašnih gubitaka, videćemo kako smo glupi i pohlepni bili, pa ćemo pokušati to da ispravimo, ne znači da ćemo odmah pomreti. Ljudi su zapravo jedni od najprilagodljivijih složenih organizama. Sve u svemu, neka ide kako ide, pa ćemo videti.
Inače, za gorile se zna da imaju vrlo visok stepen svesti, razmišljaju o prošlosti i budućnosti, povezuju pojmove, vezuju se za određene članove zajdnice, tuguju, a neki naučnici smatraju da je čak moguće da poštuju neko svoje božanstvo.
Sad kad nas zajebu delfini.
http://www.channelshirt.com/images/SNORG/SoLong_Fullpic.jpg
Pazi, da nema životinja sa barem malo neke svijesti, svemir bi bio suštinski mrtav. A bez nas bi bio potpuno nepoznat i neshvaćen, (kao što je, uostalom, i sa nama, ali smo mi bar na putu da ga shvatimo)
Ne mora nikom drugom ni biti bitno ako smo mi jedina inteligentna i svjesna bića. I ima nas preko 7 milijardi. Ako je postojanje inteligentnih i svjesnih bića vrhunska vrijednost, onda smo mi vrhunska vrijednost.
Kuća postoji zbog ljudi koji u njoj žive, a ne ljudi zbog kuće.
Ljudi su subjekti, zemlja je objekat, ljudi su živi, zemlja kao planeta sama za sebe je mrtva.
Za mene su uvijek subjekti bili vrijedniji od objekata, a živa bića od nežive materije.
Pitanje je trivijalno, osobito što ni ne može da bude jedinstvenog odgovora na to. Iz našeg ugla smo od vitalnog značaja a iz ugla sveobuhvatnog postojanja smo go kurac od ovce.
Život postoji i radi ono za šta je projektovan, riba pliva, ptica leti a mi se zanimamo nuklearnom fizikom i gledamo grand paradu. To sve tako treba da ide, vrste neprestano nestaju i rađaju se nove a mi smo samo još jedna od njih, samo što je vremenski opseg svega toga toliko blesavo velik da ni naš relativno razvijen um ne može to da sagleda. Zato i otvaramo ovakve teme i deremo tastaturu badava.
Pa ova naša kuća je postojala i pre nas. Čitavih 63 miliona godina, ako ne i više, mrzi me sad da guglam, ali par miliona gore dole...
4,5 milijarde, ako je vjerovati naučnicima. Ali nije poenta u tome, poenta je da sam svemir po sebi nema smisla. Iz prostog razloga što je mrtav i nesvjesan. Svemirom vlada nihilizam. A od besmisla ga možemo spasiti samo mi ako mu pripišemo neki smisao. I pošto smo mi zasad jedini poznati koji možemo da mu pripišemo smisao, to možemo učiniti kako nam se prohtije.
Zemlja je postojala i prije nas, kao što i sad postoji mrtvo kamenje, ali je dobila smisao i svrhu tek sa nama, ili bar sa nekim iole svjesnim životinjama prije nas.
Pazi ovako, u narednih približno 1 000. 000. 000. godina će Sunce portošiti vodonik iz jezgra i počeće da sagoreva helijum. Sjaj će mu se povećati nekoliko puta i spržiće sve živo i mrtvo na Zemlji. To je naučna činjenica.
Odnosno, mi živimo u astronomski kratkom periodu kad je život na našoj planeti moguć.
Može biti da će čovek, odnosno, kako god se to biće tad bude zvalo, imati tehnološko rešenje da pomeri Zemlju iz smrtonosne orbite u habitalnu zonu.
ili
Ako ne to, imaće bar rešenje da pobegne na neku drugu nastanjivu planetu, što je takođe još jedna u nizu pobeda za život i evoluciju.
Tvoja dilema uopšte ne postoji. Dakle: čovek i planeta se svađaju prividno. Inače se vole.
Да нема човека, не би било ни мрвица од хлеба и врапци би умрли.
Значи човечанство.
Znači mi smo svojim postojanjem svemiru dali smisao? FAK JEA!
Pa ma koliko to gordo zvučalo, fak jea, tako je.
Ako u NAS ubrojim i ostala potencijalna bića u svemiru, neke inteligentne vanzemaljce, ako takvi postoje, da, MI, mi svjesna bića, ljudi, i vanzemaljci (ako ih ima), mi smo ti koji svemiru dajemo smisao, jer se bez nas niko ne bi imao diviti njegovoj ljepoti, čuditi njegovim tajnama, uživati u njegovim čarima, i razbijati glavu pokušavajući da shvati njegova načela.
Ako nema vanzemaljaca, onda su samo ljudi, fak jea, ti koji svemiru daju smisao, i možda donekle ostale životinje koje su iole svjesne.
Šta za vas predstavlja veću vrijednost, čovječanstvo ili planeta Zemlja sa svojom biosferom?
Bez obzira na to što su ljudi govna, za mene ipak veću vrijednost predstavlja čovječanstvo.
Jedino ljudi posjeduju visoko razvijeni intelekt koji može teoretski i tu Zemlju da zaštiti u budućnosti od nekih eventualnih napada, ili od asteroida i jedino ljudi zasad imaju potencijal da se prošire mimo Zemlje i rašire civilizaciju po svemiru.
Takođe, jedino ljudi su u stanju da moralno rezonuju i jedino ljudi su u stanju da stvaraju vrhunska umjetnička djela i da pokušavaju da dođu do spoznaje univerzalnih zakona, itd.
Ovo je dosta bitno, jer razni ekološki ekstremisti idu toliko daleko u veličanju same planete, prirode i biosfere i u pljuvanju po čovječanstvu, da smatraju da bi za planetu najbolje bilo da se ljudski rod eliminiše, jer je on samo uništava i zagađuje.
Čak postoji organizacija koja propagira dobrovoljno istrebljenje ljudskog roda, zarad dobra Planete. http://en.wikipedia.org/wiki/VHEMT.org
Takvi tipovi su po meni, obični idioti. Bez ljudskog roda, planeta bi možda neko vrijeme prosperirala u ekološkom raju i harmoniji, ali bi to takođe bila planeta bez inteligentnih bića svjesnih svoga postojanja, koja pokušavaju da shvate svoje mjesto i svoju ulogu u svemiru. To bi bila planeta bez umjetnosti, nauke, filozofije, bez mogućnosti da proširi život van svojih granica, i bez ikakve mogućnosti da se odbrani ili odupre prirodnim katastrofama. Postoji mala, veoma mala šansa, da bi neka druga vrsta evoluirala toliko da razvije inteligenciju sličnu ljudskoj, a u suprotnom, to bi bila planeta osuđena na propast.
Jedino ljudska civilizacija je potvrđeno inteligentna i svjesna civilizacija u poznatom nam svemiru, i ma kolika govna ljudi bili, smatram da su ljudi ono najvrijednije na ovoj planeti.
Šta vi mislite šta je veća vrijednost, čovječanstvo ili Planeta i njena priroda (koju ljudi toliko uništavaju, barem po shvatanjima tih ekstremnih ekologa) ?