Ovaj niz brojeva od 1 do 9 se desava samo jednom u 1000 godina i desio se danas u 12 casova, 34 minuta, 56 sekundi, 7.(petak), 8(avgusta) '09 godine.
To je za jedan više od 1966 i za toliko manje od 1968, ali to je sasvim nebitno u odnosu na činjenicu da su iduće godine studenti izašli na Beogradske ulice i tadašnjem režimu napravili grdne nevolje i glavobolje.
Neki vagabondo ovaj broj postavio u TRAŽENO. Svašta ljudima pada na pamet, a meni defka kao odgovor na pitanje. I ovo je dokaz da nema glupih pitanja - postoje samo glupi odgovori.
Otprilike period od kada je počeo da se koristi obrađeni kameni alat, do čuvenog: Nareži mi CD.
Pre jedno 1,6 miliona negde u Africi:
Hobohobo: Hej, Ugabuga, kad ćeš da navataš vremena za mene malo, treba da mi napraviš jedno dvaest koplja i komplet od 6 noževa za moju taštu. Dušu mi izjede, kaže da nema sa čim da reže mamutovinu. Oni noževi što si joj pre napravio, nisu ni za kurac.
1,6 miliona godina nakon toga, negde u Srbiji:
Ristivoje: O komšo, pa gde si, ne bi te bog navatao? Reci mi, imaš li kakvih novih filmova, nareži mi, i majke ti kad budeš nareziv'o, napiši na CD, koji je koji. Prošli put sam svastiki onu pornografiju poslao.
Tašta mi dušu izjela, misli da sam namerno.
1,6 miliona godina posle, i ništa se nije promenilo, jedni znaju da prave, drugi da iskoriste. I kad im uradiš, naće ti zamerku, iako si im to uradio džabe.
Ono u šta se pretvorilo 1000 evra od besplatnih akcija.
4 piva, cigare, pljeska i taksi do kuće.
Paket akcija vlade Srbije koja nam poklanja novac sa kojim možemo da iznajmimo sony playstation 3 na 24 sata i to sa 4 džoistika i da nam ostane kusur da kupimo dve dvolitarke piva.Sasvim dovoljno za početak.
Još jedna nova godina u nizu je došla. Autor ovog teksta je već u penziji. Porodično okupljanje, unučići na sve strane. Jednom rečju-idila. Nakon ručka sedam u fotelju. Red je da jedan deka pogleda malo televiziju pre popodnevne dremke. Otvaram novine da vidim TV program...
- RTS 1 13:00 - Turbomen
- RTS 2 14:00 - Hajde da se volimo 1
- Pink 14:30 - Moj tata na neodređeno vreme
- Pink 16:30 - Sam u kući 1
- RTS 1 17:25 - Žikina dinastija
- Pink 18:30 - Sam u kući 2
- Pink 23:30 - Žikina ženidba
- RTS 2 00:30 - Hajde da se volimo 2
Potpuno nelogičan način smirivanja i jako loš savet. Dok brojevi rastu raste i naš bes, i kad izgovorimo "10" prosto nam dođe da dotičnu osobu na koju smo se bili malo naljutili opalimo pesnicom.
Valjda je bolje brojati od 10 do 1, pobogu...
... je popularna "igra" ženskih korisnika Facebook-a. Reč je o tome da se u statusu napiše nešto ovako: 15cm, ili 16cm!!! ili 17cm ili 18cm!,ili 19cm ili 20cm! I onda se očekuju perverzni komentari "maloumnih" muškaraca...Onda se one tome smeju i statusi im budu preplavljeni komentarima. A zapravo je reč o tajnom jeziku sporazumevanja, koje neka od njih napiše i pošalje svim njenim prijateljicama. Meni je slučajno poslala pa sam otkrio da 15cm znači da se ona smeje po celi dan, 16cm znači da je u romantičnom raspoloženju, 17cm znači da joj se ljubi, 18cm znači da je nervozna, 19cm znači da joj je dosadno i 20cm znači da bi sad išla u kupovinu.
E: 19cm!!!
mučenik: e ja imam 16, 'oćeš da mi zameriš za ta tri?
brat od strica: o sestro, gde nađe takvog kur.onju?
hvalospevac: imam i ja toliki, pa se ne hvalim!
obrazovan: taj je verovatno mnogo glup, kad se sva krv, slije doooleeee, baja nema ni razred Osnovne škole
nemac: ja,ja- špric majn guzen
praktičar: a jel' koristi on onaj prsten za tuki?
bukva1: i mene to interesuje?
bukva2: sve nas to interesuje!
E: eee bolesni, muški mozgovi! :D)))
Cifre čije izgovaranje treba što više izbegavati u poslednje vreme jer će se uvek naći neki šaljivdžija koji će vas zajebati.
Takodje nije pametno ni izgovarati 0,5-> i po
na utakmici
Nikolina: Baš je sladak onaj broj 8.Kako se zove?
Pera: Na mome te nosam.
Nikolina: Što si bezobrazan! Sviđa mi se i broj 7.
Pera: Na mome te gledam.
Nikolina: Neću ništa više da te pitam,znaš fore za sve brojeve :(
Pera: Učilo se :).Aj sad ozbiljno reci koji ti si više sviđa.
Nikolina: Sviđa mi se 7 i po. Šta ćeš sad?
Pera: Moj te pip'o.
Nikolina: Ti stvarno nisi normalan!
Vrijednost kojoj teži dioptrija onoga koji više provodi 16+ sati dnevno na kompjuteru.
je ono što možete dobiti ako odete na letovanje u Hrvatsku.
Refren popularnog svadbarskog hita "Niška banja", i deo pesme koju 90% svatova najbolje zna i kolektivno otpevava.
Mnogi od njih su i naučili da broje unazad zahvljujući ovoj pesmi.
1,2,3,4,5,6,7,8,9,10 - 10,9,8,7, imam nešto al' ti ne dam.
Vreme u koje Dr House odjednom shvati sta nije u redu sa pacijentom.
Fizička matematika.
Ne trebaš biti zlokoban matematičar da bi ovo rešio.
Izraz koji koristimo kada neko ima puno kilograma a ne znamo koliko.
A: E jesi čuo kako se ugojila Seka Aleksić?
B: Jako?
A: Ma da ima jedno . . . 168 kila.
...onda kreće buka od 114 decibela gde svi viču "Uuuraaaa!!!", i bacaju u vazduh gomile sitno seckanog papira, poznatijeg pod nazivom konfete, i čestitaju jedni drugima Novu godinu, ljubeći se međusobno. Posle svaka tri-četiri ljubljenja brišu žvale i ljube se dalje dok u dvorani ne čestita svako svakom, k'o na šahovskom turniru što biva.
Sledeće je da onaj van-men-bend prestaje da zaurlava jer odnekud dolazi vesela grupica Roma naoružana trubama i bubnjevima, i kreće "Kalašnjikov", ili nešto slično u funkciji dodatnog napaljenja. Uz gomilu petardi koje ti pucaju pod nogama i čiji ti komadići vrcaju u oči, gromoglasno ulaziš u narednu godinu, gde se, kako kažu karakteri sa televizora, očekuje privredni rast, blagostanje i berićet.
Osim toga, u Novu godinu ulaziš i sa spaljenom jaknom za koju si štedeo prethodnih šest meseci da bi je najzad kupio, jer je neka vesela jedinka, kada je čula Mileta Kitića, šireći ruke u zanosu prislonila prskalicu na tvoja leđa, pa umesto Najk znaka, na leđima sada imaš rupu iz koje viri nagorelo perje.
Jedini preostali finansijski potencijal u Srbiji.
Suptilnije od 120 do 6
Djevojka sa kojom ne znaš na čemu si, kao ono kad u ajncu imaš 16 i nije ti dovoljno, ali ako odeš dalje može da bude više od limita.
-I šta, još nisi smuvao onu Maju?
-Jebi ga brate, zajebana situacija, mala je šeasnestica, ne kontam njene signale a ne bih da popijem šamarčinu....
Dan posle Sv. Onana Rukobluda i dva dana posle Sv. Demona Bluda spermotočivog u paklu se slavi Dan Pada. Dan kada je Satana demonstrativno napustio hor raspevanih anđela i nastavio solo karijeru.
Zbog ugla od 90 stepeni koji zaklapaju kazaljke sata pri ovom vremenu, ovo su sinonimi za raklju.
-Al' ga okači Pantela, u 15 do 6!
Brojevi koji se pojave u crvenom krugu u ćošku u toku filma. Najavljuju skoru akciju i eksplicitan sadržaj, tj. scene štetne po djecu.
Spoileri.
Dokaz da su medijske kuće bezdušni prožrdljivci suštine umjetnosti.
Piči filmić, neka ambijent zika, svi se nešto smješkaju. Kapiraš da je uzbuđenje hirurški odstranjeno iz filma. I taman kad te vata lokalna anestezija od muke (18), iznenadno odrubljivanje glave dječačiću sa loknicama je tu da te drmne i razjebe makar na sat vremena, ako ne još toliko. Ali kurac iznenadno!
Zajebite klince i najave, oću da gledam film!
Broj znanja, profesionalizma, i apsolutne savršenosti.
Kaže direktor da je ovaj Đurin mali pravo dobar. Sklapa poslove sa strancima. Parla engleski k'o u 16.
Skora i vrlo verovatna budućnost svetske muzičke scene. Najezda voluminiziranih manekena u svom konačnom, apokaliptičnom obliku. Moguće, sa Žeksom kao kompozitorom i Ivanom - inače tatom po zanimanju - kao specijalnim gostom.
Naime, sve je počelo jednog sunčanog prepodneva kada je pre cirka tries’ godina jedan zadrigli i proćelavi muzički producent – kome ćemo ovom prilikom izostaviti cenjeno ime jer ionako svi oni izgledaju isto – doneo sudbonosnu odluku da od petorice mlađanih, zgodnjikavih i, nažalost, za muziku NETALENTOVANIH pederčića (za pušenje kurca se, ipak, ne bih zakleo ) zbudži PEVAČKI BEND, koliko god to neverovatno zvučalo čak i jednom prosečnom ljudskom uhu.
Skori razvod od jednako debele žene ( koja mu je, baj d vej, uzela i kuću i džukelu ) dao mu je dovoljnu snagu ali i drskost da istraje u ovom nesvakidašnjom poduhvatu, uprkos frapantnom podatku da od petorice peškira čak trojica NISU ZNALA NI DA PRIČAJU a kamoli da pevaju! Međutim a umnogome i zahvaljujući muzičkom (ne)ukusu gomile kako oplođene tako i neoplođene ženske čeljadi ( čast izuzecima, razume se ), njegova odluka se ispostavila kao pun pogodak i označila trenutak svojevrsne ŠIZME u muzičkoj industriji ( o, groznog li imena za nešto što bi trebalo da ima veze sa emocijama ) koja od tada kvalitet svojih proizvoda deli na onaj “marketinški” i onaj...ustvari, ja ni ne znam koja je ta druga kolona.
Da se razumemo: komercijalna muzika je postojala mnogo pre nego što se pomenuti ćelavac dosetio da namlati još para ali je neka granica ipak postojala. Pokušaj popularizacije klasične muzike preko čuvena “Tri tenora” ( koji su, ispostaviće se, bili i jedini PRAVI tenori međ’ čitavom jebenom gomilom potonjih ) imao je svoj smisao pre svega u tome što su njih trojica zaista LEPO PEVALI, što nikako nije slučaj sa današnjim, lepuškastim eksperimentima. Pomenuti producent se, doduše, koju godinu posle inicijalnog uspeha pešovanske petorke obesio o vodokotlić na jednoj benzinskoj pumpi ali to je ipak premalecna uteha za “poklon” koji je tako velikodušno podario svetu. Ješa jebeni...
- Milane, kaži dragička!
- Dragička, id’ u pizdu materinu...
- Nabavila sam karte za koncert “12 tenora”, idemo u sredu, jeeeeeee!!!
- Draga...Znaš onu moju kasetu “Dire Straits-a” što uvek držim pored kreveta?
- Joj, znam! ‘Oćeš više da baciš to đu...
- E pa, ako mi se samo još jednom budeš obratila u toku našeg braka, NJOME ću lično da te udaram u glavu dok ne budeš prestala da postojiš, ščula?! Beži mi s očiju, glupačo, dok nisam zapalio i tebe i Arenu i tih dvanaes’ pederčića!!!
Prekomponovani hit Riblje Corbe iz davne 1981. koji je prilagodjen novim vremenima, vremenima u kojima je inflacija uzela dinar i stvorila od njega cetvrtinu cunga lunga zvake.
Socijalni slucaj pred vratima vecea rekao je stodvaesjedan dinar i ceteres sest paraa druze.
Postupak razvlačenja kore za pitu.
Cena jedne čarape u akciji "Tri para, 100 dinara!".
Mera koju pokazuje šubler kada su njegovi kljunovi u idealnom položaju za otvaranje flaše piva.
Vesti počinju njegovim imenom i zaslugama, njegov lik obasjava grad i pozdravlja nas osmehom sa zastava i plakata. Stariji ga vole i zaklinju se u njega, narodi ga poštuju, neprijatelji mu zavide a sužnjii, nestručni ali verni do imbecilnosti, izvršavaju njegova naredjenja i pomalo strepe živeći u njegovoj senci. Svejedno - drago im je jer su tu. On zna, razume, pita se i odlučuje; partijska knjižica sa njegovim potpisom i pečatom ima težinu i vrednost. Sistem koji je izgradio funkcioniše kao sat, pobornici partije napreduju, protivnici režima bivaju izbačeni sa svojih radnih mesta, progonjeni, zatvarani, žigosani za njegovog vremena. Televizija cenzuriše neprikladne sadržaje, inteligencija se okuplja oko pojedinaca, u rezervatima. Dobri smo u sportovima, slabi na tržištu automobila, djaci matematičke gimnazije redovno osvajaju medalje na takmičenjima najvišeg ranga a narod, diskutujući o politici i dešavanjima u svetu, gradi puteve za tanjir pasulja sa slaninom dnevno. Nismo Švedska ali ni Uganda, živi se, jebiga...Upućuje kritike, podiže kredite, dočekuje olimpijce, deli plakete i odlikovanja. Zatrovani dekadencijom i duhom vremena, studenti, uz manje incidente, šetaju po ulicama. No - to ga ni najmanje ne ugrožava; malo strpljenja, i oni brzo odustaju od svojih suludih prohteva. U njegovu čast organizuju se proslave i sletovi, njegove govore zdušno prate hiljade ljudi. On sastavlja spisak reprezentacije, daje imena ulicama i školama, odlučuje o tome gde će šta da se gradi. Najviše zvanice posećuju njegov kabinet i svuda je rado vidjen gost, u savetu bezbednosti obraća se na engleskom, sanja na ruskom, sa ženama razgovara na francuskom a sa konjima na srpskom. Ekonomija beleži najviši rast od kad je veka, radnici preduzeća letuju u Čanju i Sutomoru, sumnjivi viškovi troše se u kafanama, top-listama dominira domaća muzika. Nismo ni Istok ni Zapad, ne posećujemo muzeje niti crkve, verujemo u "nešto" ali ne i u Boga, govna smo jedni prema drugima. Mladi, i pored svega, okreću svoje lice drugim horizontima.