
Ponovni odlazak u prodavnicu po zaboravljeni artikal. Dešava se uglavnom muškarcima koji su poslati da kupe više od pet artikala, a da tu ne spadaju pivo, cigarete i nešto slatko.
- Evo me dušo.
- Jesi sve kupio?
- Pa naravno da jesam.
- Omekšivač?
- Odo’ nazad do radnje.
Nedosanjani san kafića, klubova i drugih fensi mesta za provod. Normalno, nikad čist stolnjak. Normalno, za stolom sve četiri različize stolice. Normalno, aluminijumska piksla (sa staklenim gosti razbijaju glave). Normalno, gazda i kelner su jedna te ista osoba i, takodje normalno, iz kuhinje miriše gulaš. U početku se ne vidimo od dima, a kasnije... Ni ne pokušavamo da se vidimo.
Šteta što je takvih mesta sve manje.
Kanibalsko slavlje koje prelazi u sveopšte gađanje hranom.
Profesor izabere glupog asistenta da ga ovaj ne bi nadmašio. Onda asistent kad postane profesor izabere još glupljeg da ga ne bi nadmašio. Kad u lancu neko bude toliko glup pa se zajebe i sebi izabere pametnijeg asistenta, onda je to napredovanje u nauci.
Класичан изговор сваке шлихтаре.
- Где је столица? Ко ће да ми је донесе?
- Ево ја ћу професоре.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------- Ај редар иди по креду!
- Нека ја ћу професоре.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------- Треба ми хемијска, заборавила сам у зборници.
- Изволите професорка (долети из претпоследње клупе).
--------------------------------------------------------------------------------------------------------- Бранко, сине, зашто мораш толико да се чепиш професорима?
- Ја се не чепим, ја волим да помажем!
Особа чије је генетско стабло сатрулило. Неспособна за самостално нормално функционисање, ослања се на околину да га одржава у животу. Али, околина га је одстрањивала хируршки.
Некада су се генетски ћорсокаци тако и завршавали, ћорскокаком. Сада, они се множе. И множе.
70.000 година п.н.е., негде код, шта знам, Килиманџара.
Мбо се питао зашто се пробудио сам. Саплеменика није било нигде. Ватра се давно угасила, и Мбо је био жедан и гладан. Устао је да потражи своје саплеменике. Пролазећи поред пећине, видео је гомилу великих мачића са врло дугим очњацима. Изговорио је на свом шкљоцавом језику еквивалент "мац мац мац!!!" и раздраган кренуо да се игра са њима. Није ни стигао да види лавицу.
2000 година п.н.е., Мемфис, Египат.
Кнум-штапхет је чекао већ доста времена у главној одаји. Волео је да игра жмурке, иако је углавном он био онај који тражи. Или онај ког ударају у зуцама. Или онај који проверава да ли има крокодила у реци на дан купања.
У сваком случају, први пут игра жмурке у пирамиди. Рекли су му да броји до 10000. Затворили су врата да не би гледао, иако Кнум-штапхет никада није варао. Седми пут се забројао, али нека. Он не вара. Мало му је било чудно што је тридесет радника затварало врата, али нека.
1453. година, н.е., турска опсада Цариграда.
Алија! Алија! Шта смо рекли?
Тркамо се!
Тако је. Ко се први попне на врх зида, добија бачву алве!!!
А баклаве? А баклаве?
И баклаве!
То! Алах је велики!
Јашта!
Јеее!
Стани, алија! Узми буздован.
А, океј.
2011. година, н.е., Нови Београд, неки стан у блоковима.
Милане!!!
Реци, кево.
Опет си скувао виршле у паковању.
А кево, знаш да не знам да спремим виршле.
Нека сине, ту је мама.
Način da nekom stavite do znanja da vam je deveta rupa na svirali materijalna i/ili emotivna šteta kojom ste unesrećili dotičnog drekavca. Malo vulgarnije rečeno da vam puca močuga, ili medicinski, da ste dobili tukididitis.
You've got one new message.
" Krešimire, stoko jedna! Nema ni mesec dana kako smo raskinuli, a ti ni da me pozoveš da mi čestitaš rođendan. Bezdušniče! Drvo jedno! I rekla sam ti da ćeš ti da platiš onaj luster koji sam slučajno razbila, kada sam te gađala saksijom, jer se to ne bi ni desilo da me nisi prevario. Kretenčino jedna!"
Reply:
" Važi, bejbe, nije frkić. Odbij mi od plate. Cmok!"
Obezbeđivač u noćnom klubu koji vreba iz senke i uleće samo kad je najpotrebnije.
Suptilna naznaka ženskoj osobi da mustaći, koliko god neki fetišisti smatrali to poželjnim na ženskom licu, nisu u modi.
- Kako izgledam, a?
- Odlično. Samo bi mogla daaa... Hmm...
- Šta, reci?
- Pa mogla bi da se obriješ pre nego što te mobilišu. Sa svim ovim sranjima oko Severne Koreje i pičkih materina, čovek ne može biti siguran kad će da krenu po kućama.
Opaska na prirodnu predodređenost bede da ostane beda. Može neko da se trudi, muči čitav život, završava škole, jebava sam sebe u dupe, ali ako nije rođen pod srećnom zvezdom džabe mu. Često mu nedostaje samo taj jedan korak kako bi uspeo, kako bi bar jednom osetio to blaženstvo ostvarenog plana, ali još češće taj mu korak izostaje.
Živeće on i proživeti svoje, ali tu nijansu crvene nikad neće moći da raspozna. Nedostižna finesa trijumfa ostaće samo puki san, uprkos ogromnom trudu koji je uložio. Jedina nada mu ostaju deca. Radiće i najgore poslove samo da njima pruži neku šansu, da se podignu za kastu više u ovom poretku nepravde i laktanja. Satraće sebe u svakom smislu, a dok bude umirao gledaće u nebo i misliti: “Sirotinjo i Bogu si teška”.
Hemijsko-bakteriološki ispravna porudžbina, kada se zateknete u tuđem selu u kafani.
- Kelner?
- Reci?
- Imaš li ladnog, al da je stari format ?
- Stiže... Čaša?
- Ne treba. Daj ga flaširanog.
- Čista je, vidi.
- Neka, ja to po savetu lekara, u rinfuzi... radi crne džigerice.
Zajednička osobina lošeg studenta i pokojnog penzionera.
Bogotac fudbalskih klubova u Srbiji. Nije menadžer, to tako gejičasto zvuči. Nije trener, to je tako obično. On je šef. Stručnog štaba. Što dalje implicira da je on najpametniji, najkompetetniji, najnamazaniji pripadnik neanonimnog alkoholičarskog društva sa trule, hrastove klupe.
Sportski kompas moralno dezorjentisanih duša u kopačkama. Svetionik u mračnoj svlačionici. Glavom, bradom i jagnjećim rebarcima, šef stručnog štaba.
- Novi šef stručnog štaba FK Stojnik je gospodin Petrušević. Možete li nam reći kakve su ambicije vašeg kluba?
- Mi želimo da igramo. Fudbal. Brz i moderan. Kao Barselona, Bajern ili Real.
- Da li ste svesni da ste član opštinske lige Sopot i da ste poslednji na tabeli?
- Ja kao šef stručnog štaba, napominjem da ćemo dati sve od sebe. Taktički potkovani, disciplinovani i to.
- Čime se vi bavite?
- Ja sam vulkanizer i berač malina.
- Aha. A u vašem štabu se nalaze još?
- Pera mesar, Žika koji gaji kukuruz, Mile vlasnik bifea i vikar Arsenije.
- Vikar?
- Da. Ima iskustva u sportskim priredbama. Jednom je igrao protiv Rogače 5 minuta, i slomili su mu nogu.
- Nogu?
- Da. Levu. I onu drugu. Ali tad je imao 64 godine.
- Kako će vam on pomagati?
- Ima kod kuće tablu na kojoj može da se piše. Znate ono veliko zeleno, kao u školi u sva 4 razreda. I tu crtamo taktike, 4-4-3 ili 5-3-5. Znate to majku mu!
- Da. Četiri razreda?
- Da. I to je previše.
- I kako će vam još pomagati?
- Pred svaki meč će govoriti našu molitvu.
- Koju?
- Daj Bože da se skupimo.
Ćaletova naredba da ne treba drva da utovaraš kao sisa, već da se muški prihvatiš posla.
Podizanje raskida, šutiranja, davanja korpe na jedan viši nivo. Najčešće je direktno vezano za rogate životinje. Kada vam devojka saopšti da ste raskinuli tako što se pojavi na vašoj slavi sa novim bajom ili iz njenog rokovnika saznate da uveliko sprema svadbu - sa vašim najboljim ortakom.
- Što si potonuo brate, vidi na šta ličiš?
- Ma šutnula me Marina.
- Opa batice, penal!
- Ma napenalila me je k'o Nemca, zbog nekog baletana.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.