Vrhunac slobodnog umetničkog izraza. Nadrealni spoj boja i linija da ga je kojim slučajem Endi Vorhol imao priliku kad videti, okačio bi sve kistove i fotoaparate o klin, kupio kartu put bivše Juge i zaposlio se na pilani u Mrkonjić Gradu, rešen da naprasno okonča svoju karijeru umetnika, priznavajući kako je kao nadrealni i avangardni umetnik poražen od strane samoukih romskih likovnih majstora koje kao medijum za iskazivanje svoje kreativnosti i umetničkih sloboda koriste tetovažu.
Za spravljanje tetovaže se koristi igla od skopčanice ili Singerice nađene u prikupljenom metalnom otpadu, najjeftinije mastilo koje se može kupiti od pijačnog prodavca školskog pribora kao i litra špirtovače rakije, za inspiraciju umetnika, tattoo majstora, za anesteziju i oraspoloženje mušterije kojoj se radi tetovaža i za dezinfekciju rane.
- Đamile, otkad ti postade četnik, kad si to nabacio tetovažu kokarde?
- Abebate, vidiš da je tarantula, moderan sam ko Spajdermen.
Suptilan način da kažeš curi kako se s njom najbolje jebeš.
Čarobno mesto gde se i ljubitelji kafanskog života osećaju kao u Diznilendu. Poslednja stanica životne kozije staze ako ste negde gadno promašili skretanje. Neiskusni bi to poredili da sa dnom života, a žilaviji provod tamo nazivaju zulum i veselje.
U profil gostiju spadaju sredovečni vozači autobusa, koji su sa namerom zanoćili u velikom gradu, i njihove dame noći sa masnom kosom, tigrastim dezenom koji se preliva preko struka i jarko crvenim karminom na opušcima slims cigareta. Ostalim gostima, čije rane na duši još uvek zjape od biča lokalnih vetrova i tornada, obavezno fali neki integralni deo tela- ud, red zuba ili oko. Nađe se i pokoji boem u svečanom odelu, sa crvenom ružom na stolu i setom u očima, koji uzaludno čeka svoju nikad prežaljenu ljubav iz studentskih dana i ispija rujna vina, tugaljivo i prezrivo u isto vreme.
Muzika, ako se tako nazvati može, probija bubne opne, puza kroz srednje uho, dolazi do mozga i zagađuje nervne ćelije. Nepovratno. Pevaljka, sa nezaobilaznim šiškama ispod miške i celulitom na nadlakticama, se uvija, rek'o bi čovek svakog časa će da ispljune žabu krastaču što joj se učaurila u grlu, i čita tekst iz neke knjige ručno i brižljivo prepisanih pesama. Pesma po želji petsto dinara, ali dobiješ još dve gratis. Razdragani gosti je oslovljavaju sa "koleginice", tražeći sve pesme koje sadrže naziv reke Drine. Svi su zaboravili svoje brige, makar na jedno veče. Misliće se o tome sutra.
Novajlije i slučajni prolaznici se mogu prepoznati po mladosti, telesnoj kompaktnosti i zbunjenosti. Ovi zbunjeni se najčešće mogu videti u pozi fetusa u nekom ćošku, sa izrazom strave u očima, a oni otporniji su već za nekim stolom zauzeli pozu mislioca, pod naletom udara nekog lošeg vina.
I tako celu noć. Sa svitanjem magija nestaje, a gosti odlaze kućama snuždeni, jer su se ponovo setili ko su i kakva sve sranja treba da prežive sa novim danom.
Japanac je totalni perverznjak i u svakoj svojoj perverziji zamišlja ženu koja je obučena kao da je upravo pobegla iz škole ili neki porno crtać.
Vrsni je poznavalac borilačkih veština i prosto je rođen sa tim bez ikakvog treninga.
Jede samo živu ribu i pirinač od kog pravi i rakiju ali ta rakija je smešna za našu šljivovicu i zove se sake.
Svaki Japanac, kada ode na odmor non stop slika foto-aparatom marke "Sony" hiljade slika, smeška se i klanja čak iako ga psuješ.
Japanac ima kožu žute boje, jako je mali i mršav, a ima i veoma mali penis ali to nadoknađuje raznim pomagalima kojim arči Japanku.
Tehnički je daleko ispred nas i već uveliko vozi automobile koji nemaju točkove nego lebde malo iznad puta.
Japanac je jako častan čovek i ako slučajno radi na nekoj javnoj i bitnoj funkciji, on se i za najmanju grešku ubije.
Što se tiče odevanja, Japanac danju nosi odelo a uveče kada odmara u svojoj kući sa papirnim zidovima, nosi kimono.
Spavanje pod vedrim nebom.
- Jel ste uzeli hotel kad ste stigli na Exit?
- Jesmo, tata, sa bezbroj zvezdica.
- Tako i treba, sinko, na dobrom smeštaju se ne treba štedeti.
Onaj koji odvaja masno s' prasetine.
-Dečko je l' si ti peder?
-Nisam gospodjo, samo ne volim masno...
Gotovo, urek'o si se. Rečenica koja predstavlja kratak fitilj dinamita loših stvari. I jednom kad opali nema stajanja. Posle izgovaranja ovog čuvenog klišea, sve loše što može i par stvari koje prkose realnosti, će se dogoditi. Najuriće vas svita ludih Mongola koji su slučajno u tom trenutku sišli sa planine, i poveli svoje leteće koze samoubice. Kola neće da upale, a do malopre im je bio pun rezervoar. A da. I na zadnjem sedištu je verovatno neki serijski ubica.
-Brate, nemoj da skačeš s te visine sa skejtom, polomićeš se živ! Posle moram ja da te nosim do bolnice, a ovo je Guči košulja!
-Ma oladi bate, šta je najgore što može da se desi?
U tom trenutku mu se odvrće zadnji točkić, pertla mu se zaglavi pod prednji, dune vetar i prebaci mu majcu preko glave i on pada sa skejta lomeći skoro sve kosti koje ima. A da, i koze ga napadnu. Jebene koze.
Interni naziv među bankarima za ljude koji još uvijek nisu digli kredit.
Много корисно слово. Пример штедње кад треба да напишеш ''ја''.
Уместо два, пишеш једно слово. Нису Руси наивни.
- Еј, ти, дебели!
- Ко? Я?
---------------
- Ко је прднуо?
- Нисам Я!
---------------
- Сине, шта ћеш за доручак?
- Може ЯЯ, мама?
- А за у школу?
- Може Ябука.
---------------
- Оћемо да распичимо партију таблића?
- Боље Ямб.
Obično se koristi da počastiš neku budalu, koja te jako nervira i ne možeš da je podneseš
Pecaroš koji ništa ne vraća u reku, već svaki ulov nosi sa sobom.
- Mićko, šta trpaš bre te čepove u džep, ko da učestvuješ u nekoj nagradnoj igri?
- Pojma ti nemaš, sine! Je`l znaš ti da se pivskim čepom najbolje čisti grgeč, eee...
Moto naših prepoštenih radnika kojima plata nije dovoljna.
-Au kolega otkud nama ovoliki višak na popisu, nismo imali toliko gostiju u lokalu?
-Dobri moj kolega, mogu ja od dnevnice hljeb da kupim ali treba malo i mesa da čovjek bude sit.
--------------------------
-Opa Miki, pola godine rada u državnoj firmi a već se vozi auto sa servo volanom, izgleda da ti baš sebi zgrćeš za mesa, malo je što zaradiš za hljeb.
Devojka sa sela koja nije iskoristila priliku da se uda u grad.
Оно што студент енглеског језика и књижевности чује најмање 1789 пута у току студија, у разговору са дежурним мудросерима који су сви тако перспективни и успели у животу, па дају себи за право да те омаловажавају зато што се бавиш енглеским језиком, јер, јелте, данас га сви знају, а како и не би, кад постоје школе где се исти учи турбо-брзим темпом за 20 дана.
- Ујнин, шта си уписао?
- Енглески језик и књижевност.
- Ауууу... Па, шта ће ти то? Данас сви знају енглески! :прави фацу као да сажаљева:
- Није тачно да сви знају, то под један.
- Како није? Ево, моја Марија савршено зна енглески. Причала летос са Енглезима! Зато је узела италијански као страни језик у Угоститељској.
- Благо њој. Колико наплаћује часове?
- Е, немој да си сад безобразан. Само ти кажем да неће да ти се исплати, јер данас сви то знају.
- Људи мисле да знају и српски, па се српски опет 12 година учи у школи. А ни српски не знају, 90% популације је функционално неписмено. Кад не знаш матерњи, не можеш ни страни ништа боље да знаш. Друго, нико се није научен родио. Треба неко стручан да учи људе, неће сигурно твоја ћерка са Угоститељском да објашњава некоме субјунктив. Треће, ни ја након студија нећу да знам енглески, бићу само оспособљен да почнем да га учим како треба и тај процес ће трајати док не умрем, а камоли неки полуприучени пајван са курсом из Британице.
- Добро, ујнин, немој се љутиш... Али ипак боље да си узео Шпански.
Augmentativ crkvenog blagoslova, koji sveštenici koriste umesto svetovnog " Taj rad! " .
- Brate Arsenije, znaš da sam juče kompletnu liturgiju odradio iz pogrešne knjige, jer sam ovu zaboravio, a na kraju nikad veće donacije?
- Alelujčina, brate Makarije, A LE LUJ ČI NA!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.