
Kažu "Na samrti ti ceo život prođe pred očima", dok mnogo sporijim tempom prolazi u beznadežnom čekanju. Čekanje bez dočekanja, rad bez cilja, samo prazan pogled na keramičke pločice, bez snage za toplim odgovorom nekom strancu. On, koji pored nje ostavlja deo sebe, nedrag deo, na koji gleda istim očima kao na nju, kao na ono što je usput ostavio pre nego nastavio svojim putem, putem koji se za nju upravo tu završava.
Za sopstvene duše tamničare,
za radosti svojih trovače,
za one što viču kad im se plače
...
Osoba spremna da ti izvuče pare kad si u najvećim govnima.
Osoba koja naplaćuje svaku uslugu koju ti učini, od prenošenja drva do paljenja cigarete.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.