
Kažu "Na samrti ti ceo život prođe pred očima", dok mnogo sporijim tempom prolazi u beznadežnom čekanju. Čekanje bez dočekanja, rad bez cilja, samo prazan pogled na keramičke pločice, bez snage za toplim odgovorom nekom strancu. On, koji pored nje ostavlja deo sebe, nedrag deo, na koji gleda istim očima kao na nju, kao na ono što je usput ostavio pre nego nastavio svojim putem, putem koji se za nju upravo tu završava.
Za sopstvene duše tamničare,
za radosti svojih trovače,
za one što viču kad im se plače
...
Osoba spremna da ti izvuče pare kad si u najvećim govnima.
Osoba koja naplaćuje svaku uslugu koju ti učini, od prenošenja drva do paljenja cigarete.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.