
Biti u veoma velikim problemima.
Vi ste u tolikom kurcu da vam ni Dule Vujošević ne bi mogao pomoći.
Doslovno se nalaziti u njemu i čekati početak trke u kojoj ako budeš bio prvi dobijaš posebnu nagradu. Konkurencija je velika i svi žele isto, da budu prvi i jedini.
Trka počinje, kap znoja na čelu označila je početak uz škripanje zuba i uzdah čirlidersice. Svi jure, mlate svojim repovima nabijajući glave napred kako bi pri udaru u ćelisku membranu materice presekli vrpcu i označili kraj igre.
Guranje, uski putevi, čudan miris i komešanje mase čine trku još težom. Ubrzavaš, izbijaš na čelo kolone, još samo malo i cilj je ispred tebe. Savijaš glavu, svojim repom odupireš se od zemlji i bljas. Unutra si. Ti si taj! Ti si pobednik! Al' nagrada te sleduje tek za devet meseci, taman da se odmoriš od ove naporne trke i sačekaš izlazak na postolje kao pravi šampion.
Prolaze meseci, deveti je već i vreme je da primiš nagradu koju si pošteno zalužio. Čuješ vrištanje i dranje mase, osećaš hladnoću i u jednom trenutku gubiš dah, velika svetla, ljudi oko tebe koji žele da te pozdrave, njakanje, prebacivanje iz ruke u ruku. Osećaš strah, krupnim očima počinješ da gledaš da to o čemu si maštao proteklih devet meseci nije to. Krećeš da vrištiš i plačeš, sada shvataš da si se negde zajebao i da si sada stvarno u kurcu. Nema nagrade, sada razumeš da su ono bile samo kvalifikacije i da prava trka tek predstoji.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.