Izraz koji označava nešto jako upadljivo. Nešto što se samo nameće da vidimo.
Ortak 1: Brate vidi onu ribu.
Ortak 2: Koju?
Ortak 1: Eno onu tamo, crvenu, vidiš da bode oči kako se ofarbala.
Ortak 2: Ne vidim.
Ortak 1: E nabijem te takvog ćoravog.
Ortak 2: Pa gde je?
Ortak 1: Otišla je.
Kaže se za nešto što svojom pojavom iritira posmatrača i kod istog izaziva osećaj nelagodnosti pri pogledu.
- Pa jebem ti sve da ti jebem!
- Šta je bilo bre?
- Opet šareno! Treći put ga krečim, i opet šareno dete mu jebem...
- Lepo ja rekoh da uzmemo majstora, ti hoćeš sam...
- Ženo!...
- Dobro, izvini. Ma dobro je i ovako, jedva da se poznaje.
- Ma nije dobro!
- Ma ostavi ga tako kad ti kažem, ko će to da vidi?
- JA! Ja ću da vidim! Ima da mi bode oči svaki put kad udjem u sobu. Uzmi pare iz šteka i idi kupi još boje, ili će da bude okrečeno kako treba, ili ću zidove da srušim pa sve iz početka!
- Dobro, evo idem, samo prestani da se dereš!
- I kupi pivo!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.