
Papiri koje vucaramo sa sobom, dok kao hipnotisani pilići jurcamo po raznim ambasadama, policijskim stanicama i opštinama. Često se stavljaju u aktovke, jer standardna fascikla prosto ne može da proguta toliko.
-Telefon, novčanik, ključevi... šta još fali.
-Sine ostale ti one ćage na stolu sinoć, ja ko velim da založim šporet jutros, pa mi je zafalilo papira. Jel se ne ljutiš?
-Ma kakvi baba, biometrijski pasoš mogu da kupim kod Dragiše u prodavnici kad odem po novine sutra, a i koji će mi kurac pasoš, ionako nema ništa zanimljivo u Pragu i Londonu.
Množina od ĆAGA.
Ono što vam inspektori traže kad vam pokucaju na vrata.
Klasični turcizam.
Zvanični dokumenti, spisi, ugovori, zapisnici, izvodi, računi i slično.
KUC-KUC
Otvaram vrata i u tom momentu lokalni inspektor me zaskače dobro poznatim pitanjem i dobro poznatim smradom(bijeli luk i škembići) :
-DAJ VAMO ĆAGE,NEMOJ SE VIŠE ZAJEBAVAŠ,ZNAŠ...
(prvo što sam uradio:okrenuo broj telefona svoje čukunbabe da je pitam šta su to ćage)
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.