
Papiri koje vucaramo sa sobom, dok kao hipnotisani pilići jurcamo po raznim ambasadama, policijskim stanicama i opštinama. Često se stavljaju u aktovke, jer standardna fascikla prosto ne može da proguta toliko.
-Telefon, novčanik, ključevi... šta još fali.
-Sine ostale ti one ćage na stolu sinoć, ja ko velim da založim šporet jutros, pa mi je zafalilo papira. Jel se ne ljutiš?
-Ma kakvi baba, biometrijski pasoš mogu da kupim kod Dragiše u prodavnici kad odem po novine sutra, a i koji će mi kurac pasoš, ionako nema ništa zanimljivo u Pragu i Londonu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
hehehe +
Vidim da ćeš na trkača da prelaziš granu :)))
Haha imam ja dva pasporta, mogu samo da mi mahnu kad se digne rampa.
E dobro je, ja rek'o moraćeš po šumama i gorama kao partizan da prelaziš. A jebeno to ako te snime i zapucaju :))
ćage vremenom srastu za nas.
tooooo +
lepo
Dobro nisi ucmekao babu... Sva sreća pa si smiren... :)
Da, nisam je ucmekao...
Чек дедер, да те ставим ја на праћење.
+++
ja mu dajem pluseve al ga ne stavljam na praćenje! Pička jedna, njega prate, on ne prati :D
Koji paradoks, udbaš koji nikoga ne prati.
http://www.youtube.com/watch?v=Xfqr9j-fGYk