
Časovi vožnje su onih prvih 40 časova za volanom za vreme kojih treba da navikneš da ti suvozač celog života priča kako treba da se vozi i gde da skreneš.
Na časovima:
Instruktor:
-Sad prebaci u drugu i skreni desno
____________________
Od kad dobiješ dozvolu pa dok ne batališ vožnju:
Suvozač:
-Gde ćeš u treću? Ovde skrećemo desno.
Važna stavka u formalnom odrastanju tinejdžera. Napredak u istoj zavisi ponajviše od koncentracije, a ni agresivnost instruktora pri kardinalnim greškama nije zanemarljiva.
-Ja(u jugiću): Sad ga menjam u treću, je l' tako?
=Instruktor: Pa, jeste, dobro da si shvatila. Ja čekam da ti sama promeniš.
-Ja: Okej...
(posle par minuta)
-Ja: Je l' sad vraćam u drugu?
=Instruktor: Pa jeb'la mater, ne'š valjda skretati u trećoj?!
(posle par minuta jugić je napravio tužan zvuk i ugasio se)
-Ja(u sebi): Šta koji kurac?!
=Instruktor: Šta ti je?! Ne možeš da kreneš u leru!
-Ja(u sebi): A je li?
=Instruktor: NE DIRAJ TO KVAČILO!!!
I to sve na drugom času. Dražesno.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.