
Romski jezik je zapravo skupina više-manje različitih dijalekata, jer su Romi svugdje preuzeli riječi i oznake jezika naroda među kojem su živjeli.
Romski nema svoj prajezik kao jedan jezik, jer se ne radi o jednoj etničkoj skupini, već o kasti radnika u službi nekoliko kraljevina koje je pokorila dinastija Gupta i rastjerala vojničku kastu. Nju je kasnije izbjeglički život zbližio, što je dovelo do nekih sličnosti u jeziku. Nastojanje Roma da ujedine sve Cigane u jedinstvenu etniju nailazi na znatan otpor kod ostalih, vjerski, civilizacijski i etnički različitih skupina. Romski jezik srodan je nekim sjevernoindijskim jezicima, među ostalim i starom Sanskrtu, jednom od najstarijih poznatih indoevropskih jezika uopšte. Ne postoji književna tradicija romskog jezika, pa tako ni pisana istorija. Sve više prihvaćeno zajedničko ime, zbog podjednako negativnog tretmana svih tih skupina, potječe od opće imenice Rrom = čovjek, tako da Rromi, kao nacionalno ime etimologijski znači, naprosto - ljudi.
(UKRADENO SA VIKIPEDIJE)
sa o Roma, babo, babo
sa o Roma, o daje
sa o Roma, babo, babo
hej, Ederlezi, Ederlezi
sa o Roma, daje
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.