
Negdje je zovu kašika, ali im nije za vjerovati.
Spravica čija je misija na ovoj planeti da svom vlasniku pomogne u obuvanju patike. Bez nje bi taj proces ličio na Tantalove muke. Zamisli samo na šta bi ličilo da svaki put kad obuvaš patike/cipele ti moraš da odvežeš pertle, malo provjetriš patiku, pa pomirišeš da vidiš šta je za reći, držiš palac tamo gdje treba da ide Ona, ubaciš nogu u patiku i zavežeš pertle. I tako dva puta.
Ovako samo nju staviš na ivicu patike, petu na nju i noga ulazi kao u raj. Nalazi se u raznim veličinama, prave je od mnogih materijala, svakom je pristupačna i lako se barata s njom.
Dugačka kašika za cipele. Dobila je naziv po tome što ne moraš da se saginješ dok nazuvaš obuću, već samo onako, stojećki. U množini ima drukčije značenje, po istoj liniji opisuje obuću koju ne moraš ni da razvezuješ, ni da se saginješ dok ih obuvaš, noga ti samo sklizne unutra. Et voila.
A:...Polako samo, Radovane, tu se obuj, u hodniku, ne izlazi tamo, hladno je.
B: Boga ti ne palamudi nego mi dodaj tu crnogorku, ne mogu da se saginjem, leđa me stegla.
Dva dana kasnije:
A: Treba li ti sad crnogorka, o Radovane?
B: Kurac sad, sad sam nabavio crnogorke.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.