
Negdje je zovu kašika, ali im nije za vjerovati.
Spravica čija je misija na ovoj planeti da svom vlasniku pomogne u obuvanju patike. Bez nje bi taj proces ličio na Tantalove muke. Zamisli samo na šta bi ličilo da svaki put kad obuvaš patike/cipele ti moraš da odvežeš pertle, malo provjetriš patiku, pa pomirišeš da vidiš šta je za reći, držiš palac tamo gdje treba da ide Ona, ubaciš nogu u patiku i zavežeš pertle. I tako dva puta.
Ovako samo nju staviš na ivicu patike, petu na nju i noga ulazi kao u raj. Nalazi se u raznim veličinama, prave je od mnogih materijala, svakom je pristupačna i lako se barata s njom.
Dugačka kašika za cipele. Dobila je naziv po tome što ne moraš da se saginješ dok nazuvaš obuću, već samo onako, stojećki. U množini ima drukčije značenje, po istoj liniji opisuje obuću koju ne moraš ni da razvezuješ, ni da se saginješ dok ih obuvaš, noga ti samo sklizne unutra. Et voila.
A:...Polako samo, Radovane, tu se obuj, u hodniku, ne izlazi tamo, hladno je.
B: Boga ti ne palamudi nego mi dodaj tu crnogorku, ne mogu da se saginjem, leđa me stegla.
Dva dana kasnije:
A: Treba li ti sad crnogorka, o Radovane?
B: Kurac sad, sad sam nabavio crnogorke.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.