
Kopačko pleme, nastanjuje sve plodne, ravničarske i brdovite predele, aktivno u periodu od marta, pa sve do oktobra. Logore obično postavljaju u blizini raDne teritorije, zimu provode u njima uz vatrenu vodu sa poreklom šljive ili neke druge voćke. Prehranjuju se plodovima prirode, mesom, kako domaćih, tako i divljih životinja. Od oružja najčešće koriste motiku, ali su prisutni i ašov, grabulje, vila...
Pleme nekada veoma rasprostranjeno na području Balkana, dolaskom "civilizacije" je u laganom odumiranju. U nekada velikim logorima, sa nekoliko hiljada saplemenika, danas je taj broj znatno manji. Logori od nekoliko stotina skoro su potpuno napušteni. Veliki gradski rezervati su ih privukli kao gravitacijom.
Naziv plemena potiče od karakteristične boje vrata svakog radno sposobnog pripadnika grupe, koja se dobija svakodnevnom upotrebom oružja motike.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.