
Svako od nas poznaje neku takvu osobu. To su oni "likovi" kojima je sveta dužnost da se brinu oko svega i svačega, čak i onda kada to uopšte nema nikakve veze sa njima ili kada se ne razumeju u materiju, tojest, ne znaju o čemu se radi.
Takve osobe su pristalice politike moralisanja na silu. Takve osobe su poslednji stub odbrane bilo čega što vam padne na pamet. Njihove govorancijske sposobnosti će vam uništiti i ono malo suzdržanosti koje imate; vaši živci će se pucati kao da su od najtanjeg konca; vaša psiha nikada više neće biti ista.
Da, čuvari plaže u zimskom periodu imaju najbolju osnovu da postanu neke od najgorih birokrata u vlasti ili glavne perjanice neke napucane NVO (one NVO koja je tu samo da bi galamila, ne i uradila nešto). Svaka njihova reč se odupire i najtačnijim argumentima; svaka njihova prosto proširena rečenica kombinovana sa dve ili tri slovenske antiteze razbija naučno dokazane činjenice u paramparčad. Ne zato što su u pravu, već zato što su dosadni kao stenice, zato što njihova mora biti zadnja, zato što oni sebe smatraju vitezovima sa misijom. A misija im je: biti moralan po svaku cenu, makar preterivao i išao u najbizarniju krajnost.
Измишљен, и апсолутно непотребан министарски ресор, којим се извлаче додатна средства из буџета и задовољава апетит коалиционог партнера.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.