
Jednostavna, ali više-smislena reč, čijom upotrebom od sagovornika tražimo da prestane da širi tračeve i svemir-nemir teorije zavere bez ikakvih čvrstih dokaza, kao i uopštene kontraverzne izjave. Ipak, šansa da smo ipak mi u pravu i dalje ostaje 50-50.
U čestoj upotrebi je prefiks "ma", zatim sufiksi "brate"/"sestro" i "bre", kao i post-sufiksi "ne seri" i nešto kulturnije, ali polu-sarkastično "stvarno"?
-Znaš da se Zoka kecala sa Simketom?
-Zoka, Acina riba? Ma daj bre, ne seri... gde bre Zoka... Stvarno? Pa oni su se verili, istetovirali svoja imena na ramenu, znači - ali 'ladno ne mogu da verujem.
-Keve mi moje Slavice.
Gramatički gledano - imperativ glagola dati. Praktično primenjljivo ova reč nema samo to značenje, već biva upotrebljena i u drugim prilikama gde služi za pojačavanje neke naredbe i za brže ispunjavanje nekog zahteva.
Nekad i za iskazivanje besa prema drugoj osobi, naravno slabijoj od nas.
-Daj otvori mi vrata brzo!
-------------
-Daj požuri malo, šta se vučeš tako?
------------
-Daj puću ti šamar!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.