Pretnja koja prilikom sukoba sa gramatičarem srpskog jezika, može da obezoruža suparnika.
Ivan Klajn - Jeli bre Šipka, oćeš da ti ga dam malo po pičci tebi ja? A, a pičko jedna?
Milan Šipka - Šta bre ti men... Ček, ček... Napomenuo bih da se ne kaže po pičci, nego po pički ili pak vagini, kako je već jeziku zgodnije tebra. A imao bih određene zamerke i što se same konstrukcije rečenice tiče. Postoji određena tendencija u svakodnevnom govoru da se subjekat transpozicionira na kraj iskaza. Ja se ne bih složio sa tim. A da ne govorim o tome što vam je jeli spojeno... Mislim nismo jeli, pili smo.
Ivan Klajn - Šta bre ti meni transpozicionira šatro gistro. I odakle znaš da nisam odvojio jeli?
Milan Šipka - Pa na Vukajliji smo Ivane.
Ivan Klajn - Vujaklija se obrće u grobu.
Milan Šipka - Možda je bolje reći okreće.
Ivan Klajn - E, sad ćeš stvarno dobiti po pičci... I ti bre Filantropofobe, ne kaže se gramatičarem nego gramatičarom.
Ne serite bre više.
Pretnja od koje nijedna žena nije ustuknula.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.