
U srednjoj školi alibi većine da se uzme paketić, majica i tri neradna dana za pet minuta posla, ma koliko nemoralno to zvučalo.
Akt humanosti u kojem žrtvujemo 350ml sopstvene krvi i time spašavamo nečiji život,ima li šta lepše od toga. Posebno se humanošću ističu srednjoškolci koji su tek napunili 18 godina i ne mogu da iščekaju da što pre spasu ugoržene živote žrtvujući tako 3 dana svog školovanja,ali bar se dobije opravdanje za te dane. Tužna lica onih anemičnih i maloletnih iz generacije dovoljno govore koliko im je krivo što ne mogu da se priključe ovom humanom gestu...
Humani srednjoškolac:"Brate sutra kontrolni iz matematike,da nema neko davanje krvi?"
Trampa krvi za slobodne dane i temu za hvaljenje..
Način da se u školi dobije produženi vikend.
-Sutra se dobrovoljno daje krv, pa hoće nek se prijavi.
-Koliko se ne ide u školu?
Хумани гест помоћу којег су сви на добитку, а у којем до посебног изражаја долази љубав према човеку.
Вешо: ''Е, батице, дошли ови из трансфузије... ае пустимо крвцу?''
Зоћо: ''Ма, бежи бре будало! Плашим се игле, а и онесвестим се кад видим крв.''
Вешо: ''Малер! А дају оправдање за три дана, и деле неке мајице...''
Зоћо: ''Дај 'вамо кофу и сикиру! Данас сам хуман!''
Besplatan keks i 0,33 flašica minaque. Idealna prilika da se najedeš i napiješ za džabe ! Budi davalac !
Tvoj pun stomak, nečiji ceo život.
‘oćnost devojke tokom onih dana.
Kada te krvopija od komarca izbezumi do te mere zujeći ti oko glave i po njoj, primenjuje se ova metoda kao poslednji, očajnički pokušaj da se izboriš za bar malo sna.
- Ijaaao, na šta to ličiš?! Šta ti je to po nogama?! Ko da su na tebi vežbali pikado!
- Ma ćuti, svrbi - razbija!
Sinoć me degustirala neka beštija od komarca! Zajeban, mamu mu j'bem! Nije hteo čak ni da sačeka da zaspim ko čovek, pa onda nek cepa - nego jok! Čim sklopim oči, evo ti njega! Zaleće se oko ušiju i aterira na glavu! Sve sam probao da ga se rešim! Pet puta palio svetlo i razjaren đipao po sobi tražeći ga - ni od korova! U gluvo doba noći očistio svaki jebeni ćošak sobe, izvrnuo ormar, prečistio police... Listao čak i knjige u nadi da se tamo pritajio - ništa! Onda iscrpljen legnem i umirim se - nek sleti pa da ga zalepim na licu mesta, bukvalno. Išamaram sam sebe pošteno, a ovaj smrad se uvek nekako izvuče! Na kraju, očajan, otkrijem lepo obe noge - evo ti dušmane, pij, crko da bog da! Tako ga namamim dalje od glave i konačno zaspim. Kad ujutru imam šta i da vidim! Ne da se on lepo naručkio, nego je i gozbu organizovao na mojim nogama - celu familiju pozvao!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.