Svakodnevnica žitelja Panonskog mora.
Trenutak kada u kafani ispijete čašu do dna, te je potrebno da vam naspu drugu.
-Konobar naspi još jednu, dotak'o sam dno!
-Samo ti pij, još malo pa ćeš i patos.
Kada duboko zaronite, najbrze cete izroniti ukoliko se snazno odgurnete nogama od dno. E, sad, ako ima dosta kupacha moze vam se desiti da udarite glavom u necije dupe, a najgore je kada vas neko opet namjerno gurne dole. Ako se takva necija namjera sukcesivno ponavlja, mozete ronjenje i glavom platiti.
Sve ovo, naravno, na plazi, a ne na otvorenom moru.
"Mala bara, puno krokodila"...
Izraz "dotaći dno" se koristi da bi se opisala krajnja tačka nečega, odnosto situacija iz koje nema povratka...
Prolaznici:
A:Vidi onu pijanu budalu, što se dere tamo!
B:Ma mani ga se.Takav je stalno, stvarno je dotakao dno.
Situacija koja je toliko loša da više nemate šta da izgubite osim samog života.
1: Vidi onog tamo, od kako znam za sebe on sedi ispred one radnje sa flašom piva u ruci, od jutra do sutra.
2: Taj je odavno dotakao dno, jednom će poludeti i sve oko sebe pobiti, osećam to, kao oni likovi što se pojavljuju u novinama.
1: Iovako nema šta da izgubi, bolje bi mu bilo u zatvoru, bar bi imao besplatnu hranu...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.