
Ispit na kome se (u najvećem broju slučajeva) pada samo sa stolice, a svi zentaju od istog. Ispit na kome ti troje do petoro raspalih metuzalema, koji više ne mogu da karaju, a mrzi ih da pod stare dane uče šah, daju pisanu preporuku za Biro za zapošljavanje, zatim te sažaljivo pogledaju, pomaze po glavi, a od tebe se očekuje da na sve to predeš k'o Garfild na lazanje.
Ako (slučajno) nađeš posao u struci sve gore navedeno brzo adresiraš na zaborav.
Pa srećno !!!
HA! Ovaj..ha. Ahaha. Državni ispit - sam po sebi kao takav, predstavlja svojevrstan test inteligencije, visokog nivoa i apsolutno anonimnog karaktera. Pretpostavlja da jedan civilizovan i fakultetski obrazovan čovek, nakon sveg prethodnog školovanja, napora, upornosti i odricanja treba još da polaže i nekakvu bonus maniparu, kako bi konačno mogao dadobije ful tajm džab za 25 000 dinara. A neće.
- E dje si, aj do mene, ljudi, žene, ovo - ono. Pa ćemo u grad.
- E neću, učim za državni.
....
- E magarčino.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.