Prodavnica sa dušom u kojoj ne možete naći bilo kakva fensi sranja. Enterijer joj je obično od drveta, ako ne komplet onda većina. Hleb, mleko eventualno jogurt, kad tražiš sok daju ti Pepsi jer je jedini i podrazumevani. Čokanji sa guslarom i Bg pivo a od cigareta ima Morava, Drina, Vek i Clasik od luksuznijih. To je to.
- Gde si bio oko dekino?
- U dućanu deda, kupio ovaj musli i neki nemasni sir i avokado. Je l trebalo tebi nešto?
- Mrš balavac jebo te ko te napravio!
Narodski izraz za prodavnicu. Svojstven mu je mali prostor, kupovina na veresiju i zvončići koji nagoveštavaju ulazak mušterije.
-Sine, 'ajde skokni do dućana po cigare.
.............................
-Što sam sad video dobru pičoku u onom dućanu zdrave hrane!
.............................
-Hoćemo li do dućana po pivo?
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.