
Stvore iluziju da žele da pomognu. Uvek su tu kad se neko sranje najavi, ne čekaju da stvar zahukta. Vešto, prepredeno i tobož naivno dolivaju jednu po jednu rečenicu iza koje se vaša snaga topi.
U trenutku kada ocene da su moćni kreću da zadaju završni udarac. Iza toga, kada su postigli svoj cilj, u stanju su da se pravdaju (lepo sam rekao, na vreme sam upozoravala..) i prave budalu od vas.
"Dušebrižnici" su u stanju da pruže samo jednu emociju : srdačnu mržnju!
Oni koji brinu vašu brigu samozvano i zdušno, ubeđujući vas u svoju brižnost. Iako se radi o vama, često imate osećaj neobaveštenosti.
Raspoređena sam na poslove koji odgovaraju nižoj stručnoj spremi od one koju imam.
Mesec dana kasnije, već sam pomalo i zaboravila svoj status, obraća mi se koleginica:
- Gledam te nešto... Ti se uopšte ne brineš. Ja sam se više od tebe potresla zbog tebe!
- Što?!
- Kako: "što"? Pa, zbog tvog posla, plate...
- A, to. Ma, ne sekiraj se. Danas ja, sutra ti.
- Što - ja? Pu, pu.
Ironijom sudbine, nalegnu na onog kome duša silno pati.
Nalegnu, ali ne pomognu.
Peckaju tamo gde je bolno, a ako vide da boli, hoće i da ugrizu.
Uvek svoj monolog spakuju i serviraju u najkritičnijem momentu i nesretnika, o kome žele "da brinu", skenjaju i onesposobe.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.