Dve grisine, zalepljene jedna za drugu. Izvor velikog dečjeg zadovoljstva.
-Mama, ovaj zlikovac od brata opet našao dvocevku! -Smiri se sine. Sutra kad ti legne plata, kupi sebi nekoliko kesica, pa ćeš naći i ti. -Kevo bre, pričam o njegovoj devojci.
Dragana - Da te pitam nešto, aj mi sredi onog tvog drugara Dejana, jako je fin. Stefan - Jes', jes' fin. Fin je i konj, pa ga svi jašu. Dragana - Ozbljno ti kažem. Stefan - Slušaj me lutko, on ti je malo nastran, perverzan i tako to, kontaš? Dragana - Je li baš? Uuuu sviđa mi se to, da me zaveže sajlom za krevet, sipa 'ladan jogurt po bradajama, dok me davi plastičnom kesom? Stefan - Aha. Ma jok bre, on ti je dvocevka. Zovi druga, pa možda dobiješ. Dragana - A too. E šteta. Stefan - Ajmo kod mene na kafu. Dragana - Aj. Stefan - Nego šta si ono pričala o jogurtu?
Lokalizam u Vojvodini. Devojke sa sela, siromašne, često su se zapošljavale u obližnjim gradovima, kako bi zarađivale novac za miraz. Jedne u domaćinstvu, druge u gostionama a neke i u kupleraju. Ne kao obične prostituke, već specijalizovane za homoseksualce, kojima bi na raspolaganje stavljale samo svoju zadnjicu. Kada bi zaradile svoj miraz, vraćale su se u rodno selo i tamo udavale "nevine". Zbog toga je njima dodeljen nadimak "Dvocevka".
- Nisam ti se javio malopre, pao sam juče sa bicikle, jurili me kerovi, izlomio sam silne zube, pa mnogo šuškam dok pričam. - Au, pa jel mnogo ozbiljno? - Pa onako, idu mi naizmenično, jedan mi stoji, pa jedan fali i tako još jednom. - Joj, znači neka dvocevka fazon?! - Hahaha, jedi govna.