
Lokalizam u Vojvodini. Devojke sa sela, siromašne, često su se zapošljavale u obližnjim gradovima, kako bi zarađivale novac za miraz. Jedne u domaćinstvu, druge u gostionama a neke i u kupleraju. Ne kao obične prostituke, već specijalizovane za homoseksualce, kojima bi na raspolaganje stavljale samo svoju zadnjicu. Kada bi zaradile svoj miraz, vraćale su se u rodno selo i tamo udavale "nevine". Zbog toga je njima dodeljen nadimak "Dvocevka".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Plus, pismeno i ok.
Ali nije vojvođanski lokalizam, bar ne u tom značenju. Možda u nekom selu, ali onda je trebalo precizirati lokaciju.
Iako, iskreno, ne deluje autentično ova priča.
Tuzno sto je ovo i dalje rasprostranjeno po Vojvodini, a navodno je ona razvijeniji deo zemlje.