
Džubaja predstavlja najgoru kaznu za vojnika na služenju roka...
To je odeljenje u trpezariji gde vojnici odnose tacne posle obroka a radnici u džubaji preuzimaju prljav pribor; jedan istresa ostatke u drnč i baca prljavo posuđe u sudoperu, dvojica peru pribor u deterdžentu, jedan ima zadatak da ispira... i tako 1.500 kompleta pribora, 3 puta dnevno...
Dolazite sami do zaključka da samica u poređenju sa ovim izgleda kao banja, a požarstva & straže kao dobrovoljni rad humanitarnog karaktera.
Inače "džubaja" je žargon na reč "džuboks", jer ta jeziva prostorija najčešće nije veća od najobičnijeg jebenog džuboksa...
Jutarnje postrojavanje, čitanje dnevne zapovesti:
PORUČNIK: "...a zbog sinoćnjeg bežanja u grad, na sedam dana u džubaju idu Ming, Korleone i Kuvajlija..."
JA: "Gospodine poručniče kakvog bežanja u grad, nismo bežali... niko sinoć ..."
PORUČNIK: "Deset dana..."
MING, KORLEONE & KUVAJLIJA (uglas): "OK jesmo, jesmo..."
PORUČNIK: "Sedam dana..."
Mitska ličnost iz srpskih kasarni. Čovek koji jednim pogledom gasi televizore, utišava zvukove, upetljava monofaznu sa trofaznom strujom i lomi metle gajnc nove.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.