Prijava
  1.    

    filozofska rasprava

    Situacija do koje često dolazi kada u društvu za bleju nema dovoljno pripadnica suprotnog pola. Iako samo ime sugeriše da je cilj učesnika u ovakvoj raspravi potraga za znanjem, to skoro po pravilu nije slučaj, jer je za to neophodno da učesnici precizno podese svoje misli na optimalnu talasnu dužinu. Ukoliko se prepiju ili prepuše, biće sposobni samo za baljezganje, a ako ne unesu dovoljno opijata cela stvar se pretvara u nametanje sopstvenog mišljenja i razmetanje stvarima koje su pročitali.

    Ova druga situacija je mnogo češća, a njen ekstremni oblik poznaje se po tome što svi pričaju uglas i to svako svoju priču, a oni retki koji ćute to ne čine zato što slušaju već zato što u mislima doteruju govor koji će izneti za par minuta.

    -Po Tojnbiju, svaki put kada se to desi, dolazi do stvaranja spoljašnjeg i unutrašnjeg proletarijata...
    -...sasvim je jasno da Tito uopšte nije bio Južni Sloven, to se vidi po načinu na koji je umekšavao suglasnike...
    -...i po pravilu, u svakoj od tih religija, bezgrešna devica donosi na svet spasitelja čovečanstva...
    -...pravi Josip Broz poginuo je na Istočnom frontu...
    -...Srbi su bre bili u Indiji, pa pogledaj samo nazive mesta, ime Kalkuta potiče od srpskog prezimena Kaljakuća!
    -Tito je bre znao da svira klavir! Otkud bi jedan mašinbravar mogao to da zna?
    -...i zbog toga u Beninu ima čak pedeset miliona stabala uljevite palme!
    -...niko ga nije prepoznao kad se vratio da poseti svoj navodni rodni kraj...
    -Pričajte vi šta oćete, ali Venecuelanke su najbolje ribe...
    -E, odo' ja do klonje dok ne dođe opet na mene red da govorim...

  2.    

    Filozofska rasprava

    Kec u rukavu koje koriste osobe braneći svoj stav. Filozofska rasprava se, kao pojam, u daljem dijalog ne može pobiti. Nagoveštaj suparniku da su najveći umovi sveta raspravljali o istoj pojavi o kojoj i oni diskutuju spušta ga na zemlju i donosi pobedu. Stoga je strogo zabranjeno njeno pominjanje i pozivanje na istu, pošto se među nadarenim i napaljenim intelektualcima razvio osećaj da ga samo pizde koriste. Evo kako bi izgledala jedna rasprava među stručnjacima ''kraljice svih nauka'':

    Moderna filozofija, rasprava

    - ''Mislim, dakle postojim'' je genijalna sentenca od koje sve polazi i kojom se sve završava.
    - Ti bi, kao liberalni filozof 21. veka morao da se složiš sa postojanjem drugih stavova i mogućnosti povezivanja ove rečenice sa realnošću. Kako mnoštvo ljudi ne razume i ne teži ka misli i filozofiji, ti ne možeš tvrditi da svako postoji.
    - Da, s tim što se pod predikatom ''mislim'' podrazumeva i opšti osećaj za svet koji nas okružuje.
    - Apsolutno, ali kako se nečija shvatanja, iako imaju neosporno pravo da pariraju našim ukoliko su dobri, ne mogu uopšte nazvati civilizovanim, ti ljudi se ne mogu smatrati postojećim. Sada dolazi do ključnog pitanja - šta je to, što omogućava vezu između ljudi koji postoje i psihički i fizički i onih koji samo koriste hranu i vazduh ne koristeći ono što je najvažnije, mozak?
    - Ukoliko je to što si rekao barem delimično tačno, onda bi morao da znaš da veza između postojećih i nepostojećih uopšte ne postoji. Kada si video da je razum nadvladao silom?
    - Svejedno, uzimajući u obzir i to što si rekao, ja garantujem da postoji urođen instikt koji nas povezuje, pa se tako i čuvena rečenica ''Mislim, dakle postojim'' potire o nepobitne dokaze vremena čiji smo svedoci, i godinama i umom.
    - Pazi, o ovoj opšte poznatoj rečenici u više navrata su vođene filozofske rasprave u kojima je njeno značenje potvrđeno. Prema tome, svako novo zapažanje bez konkrentnih dokaza pada u vodu. Mislim da su ranije vođene filozofske rasprave pravi dokaz da sam u pravu.
    - (Pizdo!) :smorenafaca: