![](/assets/vukajlija-8a1b5c1cfaa37915a8b4d51bf02b92cb0e9e1dd235e6e15aa94e201901a8c758.png)
Bez ikakve pompe, Vukajlija se pojavila tokom ove godine i zabilježila skoro deset hiljada rječi u rječniku žargona koje su definisali sami posjetioci. Uzimajući za ime učestalu grešku u govoru kad ljudi zapravo žele da kažu Vujaklija, stvorena je zajednica stvaraoca slenga srpskog jezika i mjesto na kojem posjetioci treniraju svoju kreativnost. Ovaj kreativni ventil vas samo tako usisa i očas posla možete da izgubite sate vremena čitajući duhovite opaske kojim su definisani brojni izrazi iz popularne kulture i govora. Pozicionirajući se između ozbiljnih sajtova kao što su "Metak" i "Vokabular" na jednoj, i zabavnih "Srbovanje", "Kobaja Grande" na drugoj strani, Vukajlija je dokazala da famozni "user-created content" (sadržaj kreiran od strane korisnika) može sasvim lijepo da zaživi i na ovim prostorima. Ovogodišnja nagrada za najbolji sajt prema izboru Biznisbloga odlazi ovom istinskom Web 2.0 projektu kojem u definicijama nije izmakla ni domaća blogosfera!
Biznisblog · 26. Decembar 2007.
9-10 milijardi? Pa znaš ti koliko je to?! Naročito ako imaš u vidu da se najviše ljudi koti u nerazvijenim zemljama. Pa ko će to prehraniti? Ko će to napojiti, jer pitke nezagađene slatke vode već nema dovoljno na svetu? Uskoro ćemo dočekati 7 milijarditog čoveka, a kriza prenaseljenosti već vlada.
Evo, Srbija, npr. je razvijena u pičku materinu, pa opet ima negativan prirodni priraštaj.
UN predviđa da će se broj stanovnika na svijetu stabilizovati oko 2050 ili 2100 i da će tada iznositi oko 9-10 milijardi i da neće više rasti.
Procene UN su više u funkciji umirivanja tenzija nego što su realne. Razvijene zemlje stagniraju sa natalitetom mada populaciono rastu pre svega zbog toga što su migratorno privlačne.
Rast svetske populacije će se nastaviti pre svega na račun arapskih, afričkih i azijskih zemalja. To je proces koji je bezmalo nezadrživ. Mogu i da iznesem realne razloge za ovo.
10 milijardi i nije tako puno ljudi za planetarne resurse ako su ljudi ravnomerno raspoređeni i to je jedan od važnijih problema. Procene su da planeta može da "izdrži" 80 milijardi ljudi a sa napretkom tehnologija i više. Daj bože da se cifra zadrži na 10 milijardi, ali šanse za tako nešto su praktično nikakve.
Može to sve sasvim fino i da se nahrani i da se napoji samo kad bi bila malo ravnomjernija raspodjela bogatstva u svijetu. Naravno, postoje mnogo bolje ideje od onih iz Cajtgajsta za tu ekonomsku preraspodjelu.
Jel znaš ti koliko se hrane baca u SAD?
A i u samoj Srbiji? Neki bacaju hranu, neki nemaju šta da jedu.
Slažem se s tim da svjetske finansijske institucije poprilično sjebavaju nerazvijene zemlje, ali rješavanju tog problema treba prići mnogo ozbiljnije i opreznije nego što to Cajtgajst pokušava.
Meni se sviđa analitički pristup probelmima koji su izneti u Zaitgaitsu pa i sintetčki deo urađene analize, međutim rešenja koja su ponuđena su u najmanju ruku utopijska, neostvariva i praktično ubiju volju u čoveku da se bavi i razmišlja o prezentiranim problemima.
Ne znam ko je to procenio ali procena je suluda. To je nemoguće osim ako bi se hranili jedni drugima i živeli u potpunom divljaštvu sa sve tehnologijom visokog nivoa. Sve u svemu populacija naglo raste i nema nikakvih naznaka da će stati na 10 milijardi, ne razumem zašto bi sa ovom tendencijom porasta, tako naprasno stala, takve procene su gledanje u pasulj.
Lep je Venus projekat, baš je lep projekat. Samo je problem što je mnogo detinjast i nerealističan. Kako oni misle da ga sprovedu u delo na zemlji koja danas ima 7 milijardi ljudi. Da li oni misle da je moguće na čitavoj planeti uspostaviti takav poredak. Sumnjivo. Možda misle da to može biti neko izolovano društvo na teritoriji SAD, ali kako će se onda izboriti sa enormnim migracijama koje bi destabilizovale sistem. Šta je sa onima koji ostaju izvan sistema, da li su oni onda niži ljudi koji imaju manje prava na sreću. Moguće je igrati na kartu ljudsog razuma i procene da će čovek (ko zna koliko milijardi čoveka) u budućnosti širom planete shvatiti da je to za njegovo vlastito dobro, ali to je opet jedno detinjasto optimistično gledanje u pasulj.
Previše bajki i previše rupa u susretanju sa realnošću ima u takvim "projektima"
Procenu su radili ljudi kojima je to posao, a na osnovu ljuskih potreba, raspoloživih resursa i progresa tehnologija.
Za Venus se slažem da je čista utopija.
To ne čini procenu ništa manje suludom, osim ako ne planiraju da čoveka osposobe za fotosintezu
Venus projekat bi naravno trebalo da prvo zaživi na mikro planu. Niko nije toliko blesav da odma krene od cene planete jer to je samoubistvo. Grad kao osnovna urbanistička celina, u koju će biti kompletno implementirana ova ideja.
Na stranu sve ovo. Ono što mene najviše impresionira kod ljudi je odbacivanje promena. Strah od promene. Strah od drugačijeg. Bez obzira što čovek vidi da mu je u braku loše, na poslu loše, u gradu u kom živi loše...on neće hteti nešto da menja iz straha od nepoznatog. Odnosno iz straha da će mu biti još gore. Ali ja ne vidim šta čovek u nečemu lošem može da izgubi, makar mu bilo "još i gore" posle toga?
Mene i dalje oduševljava priča da su se ljudi plašili vozova i nisu hteli da uđu u isti jer su mislili da je to đavolja rabota i da nečastivi upravlja istom.
Blek, ima jedan prastari SF film (mislim da je iz sedamdesetih) a zove se Logan 5 i mislim da je to neka priča na foru Venusa. Meni je film bio dosadan zato što je prastar ali sam iz mnogo razloga morao da ga odgledam.
Ako ipak ne budeš našo film ili te mrzi da gledaš poenta filma je baš da ta da su pokušali da naprave grad "pod zvonom" kao neki projekat za budućnost. Ali kao što i sam pretpostavljaš zbog ljudskog faktora projekat (grad) se raspao.
Ma jasno. Al nekako imam neku suludu ideju da verujem u čoveka i da ne mora po svaku cenu da to ispadne na loše. Čovek je zver onoliko koliko mu okruženje to nalaže. Ako nema hranu, on mora da je nabavi, zato krade i ubija. Ako je silan i ima više od većine, to ga samo podstiče da radi to i dalje, tj da stvara za sebe bez brige o ostalima. Srednja klasa kao najzdraviji deo društva je pred izumiranjem. Samo pet posto takvih ljudi danas ima na planeti. Takvi ljudi gotovo nikad ne padaju u situacije da kradu ili ubijaju zbog materijalnih stvari. Meni ovo sve liči na priču oko broja dimenzija i oko toga koliko čovek može da ih vidi. Možda današnji čovek ne može da ne bude zver, al samo razmišljanje o ovoj ili nekoj sličnoj može da podigne čovekovu svest da iskorači napred.
Ma jok, ne treba strahovati od promene, ona se ionako dešava bez obzira da li mi strahujemo ili ne. Ali uvek treba imati u vidu pouke iz prošlosti i naročito treba uzimati u obzir sadašnjos kada se razmišlja o budućnosti. Venus je kao projekat za budućnost odličan, ali mi se čini da je to oštar rez s obzirom na današnjicu, društvo mora da preživi ogroman broj metamorfoza da mi sebi moglo da priušti nešto poput takvog polisa, a šta sve u tim metamorfozama može da se izjalovi i krene naopako a možda i nabolje, to se u takvim projektima nikad ne razmatra. Jer taj projekat je prosto provalijom odvojen od sadašnjosti, šta treba da bude most?
Ja samo oću da kažem da treba biti za napredak i raditi za boljitak, ali ne treba prenebregavati realne mogućnosti i sadašnje uslove te zalaziti u futurizam i utopizam. Treba najpre videti šta možemo uraditi sada i ovde da bi nam bilo bolje, a budućnost će se već sama za sebe postarati
Pa ovako. Što se tiče prehrane, slažem se da bi bilo EKSTREMNO teško prehraniti 80 milijardi ljudi.
Ali što se tiče procjene broja stanovnika, zaista mislim da se rast usporava i da je stabilizacija na 10-tak milijardi realna stvar.
Već danas globalni prirodni priraštaj je znatno manji nego šezdesetih godina.
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/76/World_population_increase_history.svg/800px-World_population_increase_history.svg.png
@Black hole: Što se tiče straha od novog tu si u pravu. Ljudi se plaše novog. Plaše se promjena. Ali to je donekle i prirodan strah. Ukidanje nekog sistema koji je tolike vijekove solidno funkcionisao je vrlo rizična rabota. Ja podržavam nove ideje i projekte, ali nisam za nekritičko uvođenje svake novotarije, bez prethodne analize održivosti, testiranja, eksperimenata, teoretske analize i sl. Nekritičko usvajanje novih političkih i ekonomskih ideja dovelo je do mnogih KATASTROFA u prošlosti. Nije ni čudo da su ljudi oprezni. Nije to odraz zatucanosti, već mudrosti i opreznosti.
Malo pogledajte Kambodžu, Sjevernu Koreju, Kinu za vrijeme Mao Cetunga, SSSR i slične države, pa ćete vidjeti kako su se razne ekonomske reforme u praksi završile.
@ GM
http://video.google.com/videoplay?docid=5352106773770802849#
odgledao sam ovaj crtani koji si postavio nekoliko strana iza i dobar je. samo mi nije jasno zasto pljujes zeitgeist kad je i u jednom i u drugom filmu na isti nacin objasnjeno funkcionisanje danasnjeg monetarnog sistema?
naravno ovaj crtani preporucuje drugacije resenje koje je priznajem mnogo realnije ali opet je pitanje koliko je to realno da vlade drzava stvaraju novac po potrebi??
svejedno, preporucujem svma koji nisu pogledali ovaj GM-ov crtani da ga pogledaju.
Definiši "monetarni sistem" :))
sistem u kojem se novac stvara na osnovu kredita koji se podizu iz banaka. plus kamata. tako da je novac koji mora da se vrati mnogo veci od postojeceg novca. tj dug koji NE MOZE da se isplati
Ajd sad reci kako to ide u praksi.
Evo ja na primjer nisam digo ni jedan kredit. Nikom ništa ne dugujem, pa ne moram ni vraćati.
Znam da su neke banke oberučke davale kredite, a ljudi nisu mogli da vraćaju - to je jedan od uzroka ekonomske krize. Ali baš zbog toga, sada su mnogo opreznije oko toga kome će dati kredit. Nije toliko lako ni doći do kredita. Moraš imati stabilan izvor prihoda, tako da banka računa da možeš da im vratiš kredit. Jer u suprotnom ti ga ne bi dali. Ne isplati se njima da daju kredit onima za koje znaju da ne mogu da vrate kredit. Upravo na povjerenju u mogućnost vraćanja kredita funkcioniše sistem. U praksi, bar 90% kredita može da se vrati, i na kraju se i vrati. Da nije tako, sistem bi davno propao.
Ali sistem opstaje, pa opstaje.
na globalnom nivou jovicicu ne na individualnom. ukupan dug je mnogo veci od novca u opticaju.
pogledaj crtani samo ce ti se kazti smorilo me da razgovaram sa tobom o necemu sto nisi pogledao.....
Već danas globalni prirodni priraštaj je znatno manji nego šezdesetih godina.
Ali Jovo, meni nije jasno kako ti to shvataš statistiku. Moguće je da prirodni priraštaj u procentima globalno opada, ali broj stanovnika rapirdno raste, i što više raste sam rast je rapidniji bez obzira na procentualno smanjeni priraštaj. To ti je neka vrsta socijalne entropije, proces izaziva usložnjavanje. Što je veći broj ljudi, sve se više množe i to ide u nedogled. Dok god postoji makar procenat nataliteta a ne bude na nuli, broj će rasti, i to će rasti sve brže i brže
Prvo, globalni nivo je samo zbir individualnih nivoa.
Drugo, taman i da jeste veći dug od novca u opticaju, to nije bitno. Bitno je samo da svi mogu da redovno otplaćuju rate kredita. Niko ni ne očekuje da se automatski vrati cijeli dug. U ekonomiji postoje mnoge nelogične stvari. Jedna od njih je inflacija. Stalno, postepeno gubljenje vrijednosti novca. Ali na to se ljudi priviknu, i sistem funkcioniše. Amerika je među najzaduženijim zemljama, ali je SOLVENTNA što znači da može redovno da otplaćuje rate kredita. To je bitno. Ukupan dug uopšte nije bitan.
Dok svi svima redovno isplaćuju redovne obaveze, po bilo kom osnovu, sve može da funkcioniše bez problema.
a kome idu te pare?? o tome se radi jovicicu a ti to konstanto ignorises. mali broj ljudi koji ne radi nista samo pozajmljuje novac KOJI NEMA i na taj nacin zaradjuje.
odo da gledam utakmicu.