Prijava

Otvaram temu za ljubitelje i pisce haikua. Napišite neki svoj haiku, napišite omiljeni haiku, a ako ga nemate - pročitajte neki, možda vam se i svidi.

Haiku je poetska forma sa tradicijom dugom nekoliko vijekova. Iza naizgled jednostavnih slika i skica koje su na površini, poput ledenih brijegova, krije se volumen skrivenih značenja.

Haiku je kratka pjesma od tri stiha, odnosno 17 slogova u 5 - 7 - 5 rasporedu, zasnovana na doživljaju pjesnika. Korišćenjem sezonske ili ključne riječi, haiku pjesma dobija na univerzalnosti.

A kako započeti haiku temu sem neprikosnovenim Macuom:

Na goloj grani
šćućuren sedi gavran.
Jesenje veče.

Macuo Bašo (1644-1694)

Хаику је шит
Испијам бомбу вопса
Боли ме курац

Znači, uvijek mora da se nađe par idiota koji će da budu preurbani i da spemuju jebenu temu na jebenom podforumu kultura.
Zar je toliko dosadno pa nema nijedna druga tema da kenjaš?

Kad se zagledam
ispod čivice cveta –
rusomača!

Како сам знао да ћеш то да напишеш, пријемник. :)

И да, јесте ми толико досадно, таман да ти оживим мало тему.

Znam, ba, zajebavam se. Dobar ti je haiku pro forma samo što si promašio univerzalnost.

Uputstva:
Haiku je neposredni izraz pjesnikovog doživljaja, pri čemu nije sudjelovalo razmišljanje, zaključivanje, poučavanje i slično.

Haiku pjesnik uranja u predmet svoje pjesme i ne ističe svoje ja.

Tema haiku pjesme najčešće je priroda i čovjek u njoj. Ljubav u značenju erosa uopšteno, nije predmet haiku poezije.

Da bi neki doživljaj bio zabilježen kao haiku, mora imati i svoju poetsku vrijednost kojom se izdiže iznad bilo kakvog doživljaja bez posebnog značenja.

Ljepota haiku je u njegovoj istinitosti, neposrednosti, i posebno u tome što je njime nešto možda već ranije poznato doživljeno na novi način – čištije, snažnije, dublje.

Vrijeme u kojem se haiku događa je gotovo isključivo sadašnjost – haiku je poezija ovdje i sada.

Haiku nije aforizam, nije poslovica, nije minijatura – nije pjesmičak. Haiku ne smije biti nakićen. Haiku ne trpi rimu, jer je to za njega prejako sredstvo i prigušilo bi mu istančane
nijanse. Po pravilu haiku nema naslov.

Tipa, ovako:

Silni velmoža
sjahao s konja
pred divljom trešnjom

Issa

Зајебано је ово, а можда ме само мрзи да смишљам. :)

Video sam jednom sliku sa nekim zutacima na kojoj je pisalo "Japan, izvozi 90% cudnog sranja u svetu od tad i tad". Nesto na tu foru. Sad vidim da oni nisu nenormalni od posledica radijacije, vec vekovima pre Hirosime i Nagasakija.

Eo jedan moj, davno napisan:

Bijeli zaselak -
Vjetar tromo nanosi
Zadnje pahulje

Браво за тему, мада ми се чини да је било хаикуа на некој другој раније, али нема везе...

После олује
Дечак брише
Небо са столова.

(хаику непознатог ми српског аутора, прије десетак година освојио прву награду на фестивалу у Јапану)

Profesor srpskog u mojoj gimnaziji je napisao ovaj Haiku:

Tup udarac sekire
Više dugo
Nisam bio budan.

A evo ga i moj haiku:

Mač blješti
Zadaje udarac
U tihoj noći.

Haiku o Suncu slepog pesnika koji je tek progledao:

Тек сад ја видех
Ово блиставо срање
Изнад главуџе!

на сунцу светлуцају
зрнца прашине
врапчићи се купају

Plava lampica
Beskrajni horizont
Zapiso dasku od vc solje
Veliko slovo

Od zemlje stvoren
Zbog vatre i leda
vetrom nošen

ево и мој хајику:
Улица рађа грешнике
Ја грешим!
Промашио сам рупу
Сад је боли.
Ја грешим!

Polomljeno cveće
razvejano seme
zastava u zemlji
krstača od bronze
pišam pored groba

Ljeto je zima
Poserem se na juni
Hoću sunce sad