To se definitivno slažem, autore Melk. Pare su u proslavama, te krštenje te odlazak u rat te svadba. Ako nema toga dovoljno, slavićemo razvod, maturu, rezanje jaja, sahrane itd. Samo da se pare vrte. Naravno, Ameri podigli sve na veći i krindžastiji level, ali zato i obrću više paretina.
Кринџ јесте, ал' кога боли курац реално, њихови новци па нека раде шта хоће јбг, а и није то присутно толико немој да се зајебавамо....
Najcesci krindz je po meni oni supraaaaaaaaajz kad se kao sakriju u mraku pa kao iznenade nekog ili jebem li ga koji kurac.
Kako je to nastalo i zasto, i da li postoji van americkih filmova i serija, to ne znam, ali je ultra retardirano kao koncept.
Nznm Celtinjo, mi drugaru i ženi njegovoj organizovali venčanje čitavo krišom (oni bili u fazonu da ozvaniče kod matičara samo), i ispalo fenomenalno. Najbolja svadba na kojoj sam bio u životu - četrdesetak dobrano odvaljenih ljudi, nekekav splav nešto što nas vozi Dunavom, šorcevi (ja imao i periku lol), Manu Čao, Femi Kuti, torta, opijati...Ovi došli na sopstvenu svadbu, proveli se i otišli kući, ni goste nisu morali da zovu. Tako da šta znam, ono, iznenadjenje, skupe se ljudi samo zbog tebe...Prija valda.
Nije se desilo
Koliko me iritra ovo “valda” sta valda kao madjarski zvuci
Valjda mi zvuči šiptarski pa me nervira.
Valda Dambrauskas
Šta velite na ovo?
https://www.bbc.com/worklife/article/20220929-the-parents-raising-their-children-without-gender
Meni ovo iskreno djeluje kao aktivno zbunjivanje klinaca. Vjerujem da je namjera dobra onih koji to rade, (nisam siguran za one koji to promovisu), ali meni to djeluje ipak kao aktivni atak na psihu djece, tj. dovodjenje istih u konfuziju.
Jedna je stvar izbjegavati stereotipno nametanje iskljucivo muskih aktivnosti djecacima, i iskljucivo zenskih djevojcicama - i ja sam protiv takvog nametanja. Pustio bi i ja da se igraju s cim god hoce i ne bih osudjivao ako tu iskacu iz nekog kalupa.
Ali ovo sto oni rade je druga stvar, djeluje mi kao forsiranje nekog neutralnog identiteta, odnosno namjerno zbunjivanje. To nije OK, jer se time djetetu namece neki vrlo cudan identitet, odnosno lišava ga se normalnog identiteta.
Po meni je poštenije, ako već treba da budemo tolerantni prema transdženderizmu, ispoštovati onu djecu kod koje se takva sklonost sama ispolji, pa i dotle da im se dozvoli da razviju takav identitet od starta, bez osude...
Ali ne svoj djeci od starta ispirat mozak nekom neutralnošću. Znači ako se rodi ko muško, treba ga tretirat ko muško, ako se rodi ko žensko, ko žensko... A ako samo pokaže da mu to ne paše, ne treba osuđivati po meni, već prihvatiti.
Ali ne zbunjivati djecu unapred kao ovi... Ovo mi je baš čudno. Kad vidiš da ovakvi tekstovi se objavljuju javno, nije čudo što ima teorija zavjera.
Ono u čemu se mogu složiti sa ovima roditeljima, za koje vjerujem da su dobronamjerni i da vole svoju djecu, je da se ne forsiraju rodni stereotipi. Stvarno jeste bezveze kupovati samo lutkice djevojčicama, a samo kamione i pištolje dječacima. Sloboda u istraživanju aktivnosti mi je OK. Al nije mi OK da se time poništava neki normalan identitet.
I evo npr. ako dječak voli da se igra, između ostalog i lutkama, šta, u čemu je problem?! Po meni on time nije ništa manje dječak. Isto tako ako djevojčica voli kamione, time nije ništa manje djevojčica.
Pristup opisan u ovom tekstu time nekako sam sebe pobija, dolazi u kontradikciju sa samim sobom, jer kao treba se boriti protiv stereotipa, a ustvari time što tvrdiš da aktivnost koju djeca izaberu utiče na njihov identitet, time usvari afirmišeš rodne stereotipe. Jer ono ispada, ako je uzeo/la kamion, onda je dječak, ako je uzeo/la lutku onda je djevojčica. Što je naravno, niđe veze.
Ja velim da taj tvoj roman niko neće pročitati, jer mogao si ga debelo skratiti i još uvek zadržati suštinu, a nisi.
dobar si ti, al brate
u pravu si al nezgodna tema... clanak na BBC-u od rodno neutralnom vaspitanju djece.
Po meni je OK da se izbjegavaju rodni stereotipi, ali nije OK da se djeca zbunjuju forsiranjem neke neutralnosti, i tako što ćeš ih lišiti nekog normalnog identiteta.
Nisam još pročitao cijeli članak... Vidim da se i oni kritički osvrću na to u drugom dijelu članka. Npr.
Mandee Lal, a certified children’s grief and mental health coach based in Wokingham, near London, champions some aspects of gender-neutral parenting, such as choosing a diverse range of clothes and toys. But she agrees that rejecting gendered pronouns may be confusing for some children, especially when most of their peers will still be categorised as girls or boys. “Saying that, you know, you're a ‘they’ – I don't think a child can understand what a ‘they’ is and perhaps the child will maybe feel like they don't then fit into the world.”
One of Lal’s children is transgender, and experienced “horrific bullying” at school. She believes children labelled ‘they’ may not escape a similar level of ridicule, even if their parents have taken this approach to avoid future tensions if their children don’t conform to gender norms. Meanwhile she points out that non-gendered kids may still need to manage a public “switch” in identity if they opt for a binary gender label later on. “If the parents choose ‘they’, then the likelihood of the child choosing their own gender as ‘he’ or ‘she’ is still pretty high. So, there's still a lot for that kid to go through. It's not necessarily shielding them.”
Jovo aj na pivo brate ali da sacekas da stucem 3,4 pa da zadenemo razgovor o ovom
Jo vo
Bra te
Msm ovo je novi level krindžeraja + je bolesno + je debilizam totalni, ali gle kolko love donosi.