
Нешто чему су нас наше бабе, а и мајке училе да покажемо када смо били бебе, не зна се зашто јер смо тиме само ударали сами себе без разлога!
Баба вас представља својим ,,другарицама" и са дивљењем каже: Види шта зна мој унук, ајде Марко покажи где је памет?
Ти ту крећеш да се удараш по глави, а оне као психопате се смеју и диве ти се што то радиш!
Pitanje koje kod dece razvija potrebu da se prave luda
Pošto, nakon zilion puta, roditelji, komšije , prolaznici i ostala rodbina...postave OVO pitanje malom slatkom biću (bebi) i ono se isto toliko puta lupi po glavici, da bi pokazalo gde je PAMET (jer misli da tako mora? ..ne, to postaje refleksna radnja)... dešava se neverovatna promena... Ono spoznaje još jednu mogućnost ..kojoj će se vremenom ozbiljno posvetiti!
Kada doraste..počne da govori..i kada mu se ONO pitanje više ni ne postavlja...roditelji se suočavaju sa činjenicom da je njihov "mali" omudro...i da je počeo mnogo da se PRAVI LUD...
Ništa manje popularno pitanje jeste i sledeće:
Gde zeka pije vodu?
NAPOMENA: Slučajno nisam navela primer za zeku
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.