
Приповетка Милована Глишића која својим слатким насловом нимало не наговештава саму радњу и њен помало застрашујућ развој.
Лице које се не заборавља и често сања ноћима.
Што не стартујеш оног акрепа виш како те мерка?
-Ма пуши бре курац!
Што брате виш како има главицу ко шећер?
...
Glišićeva pripovetka,brdo u Riu,komad šećera veličine glave...
Predmet koji je išao od ruke do ruke i bivao sve manji i manji (TIPIČNA SRPSKA POSLA,BRE!),ali šta ćeš...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.