Један од делотворнијих начина да свом саговорнику (најчешће госту) суптилно дате до знања колико вам пријају његово друштво и ораторске способности.
- Ууу, јеботе, данас је већ сутра, то одавно није било...
To je ono kad pridjete nekom ko nosi sat na ruci, pa ga pitate koliko je sati, a on Vam odgovori, ili ne...
Moj mali komsija Nidza za 5. rodjendan dobio sat i jedan dan mu pridjem ja:
Ja: "Nidzo, koliko ima sati?"
Nidza: "Pa ne znam."
Ja: "Pa kako ne znas, imas sat na ruci, pogledaj."
Nidza: "Pa ne znam, bre!"
Ja: "Pa kako ne znas. Ako nosis sat, treba da znas da gledas u njega, jel tako?"
Nidza (ljutito): "Pa znam ja da gledam! Sad je petn'es' do pola devetn'es'!"
Petn'es' do pola devetn'es'...to je ustvari 18.15h.....samo sto tada nije bilo toliko sati....bilo je jutro, al' ajde...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.