
Tip fudbaler koji se nalazi uvek na granici ofsajda. Igrač koji retko kad postiže golove iz neke solo akcije ili nekim šutem sa distance, on čeka u zasedi svaku loptu i pokušava da je ugura u mrežu. Ne daje mnogo golova, jer ne dobja mnogo prilika za gol ali kada da gol ili je veoma bitan ili ga je dao u nadokandi vremena. Nema neku cenu na tržištu, ali vredi svaku paru jer sa sobom donosi taj nesvakidašnji talenat i veliko igračko iskustvo i čelične živce.
Jedan od najpozantijih primera je Filipo Pipo Inzagi.
Osoba koja nije uspela na vreme da se snađe za mesto u nekom lokalu,pa je jedino preostalo ono u uskom grlu. Ako se to može nazvati mestom.
Svi znate da je svakominutnica takvog mesta "Može samo malo" , "Čuvaj" , "Izvini,samo da prođem"...
A: Kako bilo sinoć?
B: Ma sranje,kasno smo došli...izigravao sam graničara kod klonje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.