
Soba sveže ostavljenog momka. Roletne spušte, na stolu hrana koja nije ni pipnuta, pune pepeljare, flaše i čaše. Čak je i miris kao da je neko umro, dok se na winampu vrti muzika za umiranje.
- Gagi, digni tu roletnu i pusti malo vazduha u sobu, ovde k'o u grobnici.
- Brate... ima da se ubijem. Ne mogu više...
- Ti si već mrtav a ako ovako nastaviš, crvi će te napasti.
Paradoksalno, životno pitanje starijih generacija.
Davno sam posjetio s ocem odati godišnju počast na lokalnom groblju.
Načuli smo razgovor između starca i predstavnika groblja o prodaji grobnice.
Starac u olinjalom kožuhu i sa japankama s navučenim čarapama preko, očito namjeravajući sniziti cijenu i izazvati sažaljenje.*
Predstavnik groblja: Kao što vidite, grobnica je napravljena od najkvalitetnijeg mramora, na dobroj je lokaciji, u hladu je zbog borovine, na ravnom je dijelu što je dobro jer vam se neće slijevati slivne vode i lako je za pronaći jer je taman kod znaka za područje E pa će vas rodbina lako naći.
Nije li vam gospodine, možda, izvan vaših financijskih mogućnosti ova grobnica?
Starac: Ne, nipošto, (iz pokrpane torbe vadi jednu veliku kesu, iz koje izvlači još jednu kesu, pa iz nje još jednu, pa još jednu, pa ponovo, pa još jednom; kao da babušku otvaraš; po ćalinoj i mojoj računici šest kesa), evo vam šoldi za grobnicu i 2 tisuće za vaš trud.
Predstavnik groblja: (izbečio oči) Pa gospodine, ne mogu primiti ovo.
Starac: Ne žalim novce, veoma sam vam zahvalan.
Sutra mogu u miru umrijeti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.