Paradoksalno, životno pitanje starijih generacija.
Davno sam posjetio s ocem odati godišnju počast na lokalnom groblju.
Načuli smo razgovor između starca i predstavnika groblja o prodaji grobnice.
Starac u olinjalom kožuhu i sa japankama s navučenim čarapama preko, očito namjeravajući sniziti cijenu i izazvati sažaljenje.*Predstavnik groblja: Kao što vidite, grobnica je napravljena od najkvalitetnijeg mramora, na dobroj je lokaciji, u hladu je zbog borovine, na ravnom je dijelu što je dobro jer vam se neće slijevati slivne vode i lako je za pronaći jer je taman kod znaka za područje E pa će vas rodbina lako naći.
Nije li vam gospodine, možda, izvan vaših financijskih mogućnosti ova grobnica?
Starac: Ne, nipošto, (iz pokrpane torbe vadi jednu veliku kesu, iz koje izvlači još jednu kesu, pa iz nje još jednu, pa još jednu, pa ponovo, pa još jednom; kao da babušku otvaraš; po ćalinoj i mojoj računici šest kesa), evo vam šoldi za grobnicu i 2 tisuće za vaš trud.
Predstavnik groblja: (izbečio oči) Pa gospodine, ne mogu primiti ovo.
Starac: Ne žalim novce, veoma sam vam zahvalan.
Sutra mogu u miru umrijeti.
Volim ovakve lakonske definicije (druga rečenica nepotrebna, mogla u primer)
Dobar detalj. +
Ispravak, nije babuška nego matrijoška (matryoshka) ona figurica iz koje se izvlači svaki put manja od prvotne.
Babuška znači baba.
Odlična.
Sećam se da su moje babe govorile da idu do vikendice da provere kako napreduje. Nikada me nisu vodile da vidim tu vikendicu. A posle sam i sama otkrila da se to odnosilo na porodičnu grobnicu.