
Izraz kojim se opisuje krajnje proždrljiva osoba čiji organizam ne posjeduje receptore za sitost te koji melje hranu kao kombajn.
Aljoša: Jebem li ga u usta škrbava, jebat ću mu sve po spisku.
Teo: Smiri se, Aljoša. Šta je bilo?
Aljoša: Izlevatia me gazda hotela za pare.
Misli da mu ne mogu ništa jer radim u fušu.
Jučer smo se Majki i ja oblejali ko majke.
Majki se izriga, još spava.
Gazda mi je da na početku besplatan kupon za švedski stol pa ću je dat Majkiju danas.
Teo: Majki Grotlo?
Aljoša: E taj. Kad Majki navali, oglođat će i sami stol skupa sa pijatima.
Teo: Na kraju si ti njega i iskamatarija, hehe.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.