Stara dečja igra u kojoj je cilj bio izbeći jednog igrača koji pokušava loptom da vas pogodi u guzicu. Kretanje je dozvoljeno samo ako je ista u kontaktu sa zemljom odnosno travnjakom ili bilo kakvim travnatim terenom.
Znači, vučeš guzicu po zemlji i bežiš. Ako te srelac pogodi, ispadaš. Tako nekako je igra išla, a sećam se da su je naše majke mrzele više od svega. Zelene pantalone nisi mogao izbeći, a ni roditeljsku kritiku. Danas termin ''Guzičari'' ima sasvim drugačiji smisao.
-Aj se igramo Guzičara.
-Mrš u pičku materinu!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.